Živeo tako jednom princ koji je hteo da se oženi
princezom, ali je hteo da bude siguran da je ona prava pravcata princeza.
Obišao je i proputovao čitav svet i video mnoge princeze, ali nikako nije bio
siguran da li su prave. Uvek mu je na njima nešto smetalo i dovodilo ga u
sumnju, pa se vratio kući sam i pokunjen.
Jedne večeri vladalo je užasno nevreme pa je grmelo,
sevalo i kiša je lila kao iz kabla. I baš u tome strašnom času neko je zakucao
na vrata kraljevskog doma. Kad su otvorili kapije, ugledali su princezu. Ali
kako je samo izgledala! Voda se slivala niz njenu kosu i odeću, ulivala se u
vrhove cipelica i na pete curila napolje a ona je, u takvom bednom stanju,
tvrdila da je prava princeza i zamolila je da tu prenoći.
"Doznaćemo mi već kakva si ti princeza!"
pomisli kraljica-majka ali ne reče ništa već dade znak da devojku zadrže.
Kraljica ode u gostinsku sobu, ukloni sa postelje svu posteljinu i stavi na dno jedno obično, malo zrno graška. Zatim uze dvadeset dušeka i naređa ih po krevetu jedan na drugi, pa preko njih još dvadeset perina od guščijeg paperja tako da zrnce ostade na samom dnu. Onda se vrati po gošću, odvede je u gostinsku sobu i požele joj laku noć.
Kraljica ode u gostinsku sobu, ukloni sa postelje svu posteljinu i stavi na dno jedno obično, malo zrno graška. Zatim uze dvadeset dušeka i naređa ih po krevetu jedan na drugi, pa preko njih još dvadeset perina od guščijeg paperja tako da zrnce ostade na samom dnu. Onda se vrati po gošću, odvede je u gostinsku sobu i požele joj laku noć.
Osvanu dan. Stari kralj, kraljica i princ nađoše se
ujutru sa svojom gošćom koju kraljica odmah upita je li dobro spavala.
"Oh ne, nikako! Jedva da sam i trenula prošle noći!" uzdahnu gošća.
"Ne znam šta je bilo u toj postelji, ali znam da sam ležala na nečem tako tvrdom da me je svu noć žuljalo i ostavilo mi po telu modrice."
"Eto meni neveste!" uzviknu princ čuvši ove reči.
Stari kralj i kraljica najzad odahnuše.
Sada su svi bili sigurni da su naišli na pravu pravcatu princezu jer je kroz dvadeset dušeka i isto toliko perjanih jastuka osetila ... zrno graška!
Toliko nežan nije mogao biti niko drugi do prava princeza.
"Oh ne, nikako! Jedva da sam i trenula prošle noći!" uzdahnu gošća.
"Ne znam šta je bilo u toj postelji, ali znam da sam ležala na nečem tako tvrdom da me je svu noć žuljalo i ostavilo mi po telu modrice."
"Eto meni neveste!" uzviknu princ čuvši ove reči.
Stari kralj i kraljica najzad odahnuše.
Sada su svi bili sigurni da su naišli na pravu pravcatu princezu jer je kroz dvadeset dušeka i isto toliko perjanih jastuka osetila ... zrno graška!
Toliko nežan nije mogao biti niko drugi do prava princeza.
Onda su, naravno, priredili svadbu i veliko slavlje, jer
nije mala stvar kad se princ ženi pravom pravcatom a ne bilo kakvom princezom.
A ono zrno graška? upitaćete. Pa zrno su, naravno, odneli u muzej i biće da se tamo još uvek nalazi ukoliko ga nije uzeo neki pakosnik koji ne veruje u ovu pravu pravcatu istinitu bajku.
A ono zrno graška? upitaćete. Pa zrno su, naravno, odneli u muzej i biće da se tamo još uvek nalazi ukoliko ga nije uzeo neki pakosnik koji ne veruje u ovu pravu pravcatu istinitu bajku.