U jednoj zemlji Dalekog istoka živeo je nekad jedan
kralj, koji je svake noći uzimao novu ženu i sledećeg jutra naređivao da je
pogube.
Posle nekog vremena ljudi su postali smrtno uplašeni, jer
je dolazio red i na njihove kćeri da po jednu noć budu kraljice. Tada kćer
kraljevog savetnika, koja je bila mudra kao i njen otac, zamoli oca:
"Dozvoli da postanem kraljeva žena i da povedem sa sobom svoju sestru kao
pratilju."
Njen otac je bio zapanjen ovom molbom , ali je znao da je
njegova kćer toliko mudra da bi mogla učiniti i kraj tom strašnom kraljevom
ponašanju.
I tako se njegova kćer Šeherzada venčala sa kraljem.
Posle večere Šeherzada se obrati kralju: "želela bih da se oprostim sa
svojom sestrom i poslednji put joj poželim laku noć. "Kralj se sa tim
složi i dozvoli njenoj sestri da uđe.
Kad je sela ona zamoli Šeherzadu: "Draga sestro,
ispričaj mi poslednji put jednu od tvojih prelepih priča. "Šeherzada poče
da priča jednu priču, a kada je završi, kralj je bio tako ushićen, da je hteo
da čuje još jednu i ona mu obeća da će mu sledeće večeri ispričati novu priču.
Kralju su se njene priče toliko dopale da joj je poštedeo život.
Tako su proveli hiljadu i jednu noć, za koje vreme kralj
zavoleo Šeherzadu, a ona mu je podarila troje dece. Priče su prestale, ali
kralj je nije pogubio. Ona je ostala kraljica svoje zemlje i svi su bili
srećni.