Bila jednom jedna mala
priča, vesela i bezbrižna.
Skakutala je, trčala,
prevrtala se preko glave, preskakala potočiće. Ali ubrzo joj sve dosadi. Htela
je da ima nekog s kim bi mogla da se druži. Niko nije imao vremena za nju. Ili
nije hteo da ima vremena. Nekima se činilo da je neozbilјna.
Prolazile su pored nje
ozbilјne priče, tužne ili sasvim obične. Ljudi su govorili da je ona samo igra
neozbilјnog pisca i nisu ni pokušavali da je pročitaju. Deca su mislila da je,
verovatno dosadna, pa što bi je onda čitali.
Mala priča je prestala da
skakuće i postala tužna. Nikom nije bila potrebna. Šćućurila se na jednoj
stranici knjige, ćutala i samo ponekad uzdahnula i pustila dve bistre suzice.
Jovana je došla iz škole,
utrčala u sobu, zatim u kuhinju, ali nikog nije bilo. A baš je bila
raspoložena: najbolјe je uradila kontrolni iz matematike. Htela je da obraduje
roditelјe i braću. Sela je u stolicu za lјulјanje, a onda ugledala knjigu na
stočiću. To je bila ona knjiga koju je uzela iz biblioteke i treba da je vrati.
Pročitala je nekoliko priča, ne sve. " Pa šta" pomislila je Jovana
"ne mora se čitati svaka stranica, nije to domaći." Mala priča je
uzdisala na svojoj stranici i mislila: "Sad će me pročitati....., neće....,
hoće....., neće...." a onda razočarano sklopila oči. Jovana uze knjigu i
lјulјuškajući se na stolici, poče da je lista kao da je uzima u ruke prvi put.
Pažnju joj privuče Mala priča. Kad je pročita, nasmeja se i reče: " E baš
je zgodna !"
Mama i tata, ulazeći u
sobu, upitaše je s kim priča. Ne odgovarajući na pitanje, Jovana poče da im
čita priču.
" Zanimlјivo! "
reče tata "Baš zanimlјivo!"
Mama kao da se tog trena
probudila iz kratkog sna, nasmeši se i stavi na stočić tanjirić u kome su se
modrile zrele šlјive.
Mala priča je ponosno
stajala na svojoj stranici.
Jovana sklopi knjigu,
stavi je u ranac i pomisli kako bi bilo dobro da sutra, pre nego što je vrati u
biblioteku, pročita svojim drugarima iz razreda: svideće im se, zna ona.
" Život je tako lep
!" mislila je Mala priča i da je mogla, polјubila bi Jovanu u obraz -
toliko je bila srećna.