Nekakav kralj imao jednu
kćer, koja je bila mnogo lepa. Njena se lepota bila razglasila po svetu. Tu su
ti išli kraljevi i carevi da je prose, ili od čuda samo da je vide. Ali otac
njen nije je hteo nikome drugome dati do onome koji bi se našao mudriji od
njega da ga kako prevari.
To začuje na daleko jedan
bogati čovek, pa kreće iz daleke zemlje, i prošavši mnoge zemlje i gradove
nanese ga jedno veče put pred kuću jednoga bogatog čoveka. Kad zapita može li
noćiti, domaćin ga jedva dočeka i odgovori mu da može, za što ne bi! Domaćin
radi gosta odmah zakolje brava, i kad ga iznesu za večeru, ostave od njega
glavu čobanu, koji beše u planini kod stoke. Kad sutradan svane, krene se
putnik dalje svojim putem da prosi u kralja devojku. Idući kroz planinu nađe
čobana od one kuće gde je bio na konaku, i nazvavši mu Božju pomoć, reče:
"Dobro pasaš! "A on mu odgovori: "Pasam da ih napasam."
Putnik opet reče: "Ja sam sinoć u vas na konaku bio." A čoban mu
odgovori: "Neka si bio; put te naneo." Onda opet putnik: "Kad
sam došao u vaš dom, za mene su brava zaklali." A čoban: "Kad ljudi
dolaze, za njih valja meso da se i kolje." Opet putnik: "Za tebe smo
glavu ostavili." A čoban: "Glava glavi i ide." Opet putnik:
"Čeljad od kuće metnuše je na policu, a dođe kučka pa izjede." A
čoban: "Za nju je i bila." Opet mu reče putnik: "Tvoj otac dođe
te ubi onu kučku." A čoban: "Ako su je ubili, to je i
zaslužila." Opet putnik: "Pošto je ubiše, baciše je na bunište."
A čoban: "Ako su je na bunište bacili, onde je i živa ležala." Kad
putnik čuje đe čoban tako na svaku odgovara, vrlo se začudi i pomisli u sebi da
bi on bio dobar za prosca one kraljeve kćeri, pa mu reče: "Tako ti vjere,
primakni se bliže da još malo zborimo." A čoban mu odgovori: „Pričekaj
malo dok vratim ovce." Pa onda čoban otrči te povrati ovce, pa se primakne
onome čoveku; a čovek mu reče: "Evo sam krenuo k tome i tome kralju da
prosim u njega devojku, ali on devojke svoje ne da nikome drugome do onome koji
bi se našao mudriji od njega da ga kako prevari. A ja vidim da si ti hitre
pameti, i da umeš dobro i mudro zboriti, bi li dakle pošao sa mnom k tome
kralju, da bi mi kako devojku isprosio?" Na to reče čoban: "Ja ću
poći." Pa odatle zajedno krenu i dođu u grad gde je živeo onaj kralj. Kad
dođu na kraljeva vrata onde ih dočeka straža pa ih zapita: "Kud
idete?" A oni kažu straži: "Mi idemo ka kralju da prosimo devojku."
A straža odgovori: "Svakome je slobodno proći ko ide da prosi devojku."
Pa ih propusti. Kad iziđu gore pred kralja, onda oni bogati čovek progovori:
"Pomozi Bog, naš svetli kralju!" A kralj mu pomoć prihvati: "Bog
vam dobro dao, deco!" Pa onda reče onome bogatom čoveku: "Što je
došao oni vlah u gruboj robi?" A čoban ne dade čoveku da odgovara, nego se
sam ugura i reče: "Ako sam ja vlah u gruboj robi, ja imam više blaga nego
oni u lepoj robi, i suviše imam tri hiljade ovaca. Pa u jednu dubodolinu muzem,
u drugoj sirim, a u treću smok slažem." Onda mu kralj reče: "To je
dobro kad ti toliko blago imaš." A čoban prihvati: "Nije ovo dobro,
nego je zlo." A kralj mu reče: "Kako može biti zlo kad ti kažeš
toliko dobro?" Onda čoban odgovori: "E, baš mi se poštedi smok, i
učini se gnoj." Onda kralj reče: "Jazuk! toliko se štete učini."
A čoban prihvati: "To mene nije zlo, nego mije dobro." A kralj reče:
"Kako, more?" Tada čoban odgovori: "Ja uzeh plug i volove, pa
uzorah tri stotine dana, te sve posejah pšenicu." A kralj mu onda reče:
"To je dobro kad si toliko pšenice posejao." A čoban prihvati:
"Vala nije dobro, no je zlo." A kralj reče: "Što, jadan?"
Odgovori čoban: "Prometnu mi se ona pšenica: sve nikoše bukve i
jele." Tada kralj reče: "Oh, tu bi mnogo štete!" A čoban
prihvati: "Tu mene nije štete, već mi je korist." Veli mu kralj:
"Kako ti može biti korist kad ti se toliko pšenice prometnu?" Čoban
mu odgovori: "Jer nalete jedno jato pčela, pa sve pritište one bukve i
jele, ni se vide grane ni korena." Tada veli car: "To je dobro kad
toliko doleće pčela." A čoban prihvati: "Vala nije dobro, no je
zlo." Opet car: "Što, more?" A čoban odgovori: "Pripeče
sunce Ilinsko, pa se otopi onaj kljuk i med pa se prosu po dolini celoj."
Tada kralj reče: "Vala i jest tu bilo zla." A čoban prihvati:
"Vala nije zla, nego dobra." Opet pita kralj: "Kako more?"
A čoban odgovori: "Ja uhvatih jednu buhu, i zaklah je, pa je odrah na meh
i nabih tri stotine tovara." Tada kralj reče: "Vala baš jest to lažno
zboriti." A čoban odgovori: "Ako je lažno zboriti, ti si za istinu verovao.
Ja sam te dosta prevario, nego daj devojku, ja sam je zaslužio." Car ne
mogne ni kud ni kamo, nego čobanu da devojku, a čoban je da bogatu čoveku, a
bogat čovek da čobanu silno nebrojeno blago.