Bio jednom jedan bogati seljak
koji je razumeo jezik životinja. U jednoj od njegovih štala živeli su vo i
magarac. Svake večeri vraćao se vo posle teškog rada na njivi i nalazio
magarca, kako udobno izvaljen na mekom svežem senu, gricka šargarepu.
"Ala si ti srećan" gunđao
je vo, "nikad ti seljak ne sedi na leđima. Ti baš vodiš lak život, dok ja
moram ceo dan da radim." Tad seljak ču odgovor magarca volu:
"Pretvaraj se da si bolestan. Nemoj ustati čak ni ako te udaraju. Tako se
možeš nekoliko dana odmoriti."
Kad je sledećeg dana radnik
javio gazdi da je vo bolestan seljak mu reče: "Upregni onda magarca da
vuče plug."
Dva dana magarac je morao da
radi posao vola i gorko je žalio zbog svih pametnih ideja. Vo je opet bio jako
zahvalan i bolovao je sve dok mu magarac jednog dana ne reče: "Imam lošu
vest za tebe. Čuo sam seljaka kako govori da će te zaklati, ako se skoro ne
oporaviš!"
Vo mu zahvali na upozorenju i sledećeg jutra
stajao je opet veseo u štali i slatko jeo. A kada je, dobro raspoložen otišao
da radi, magarcu je laknulo.