Vredna kokica

Kokica, svinja, mačka i patka stanovale su zajedno u lepoj kućici. Kućica je bila lepa i uredna zašto što je kokica uvek pospremala, čistila, kuvala i prala. Svinja, mačka i patke nisu još pomagale.
Jednoga dana kokica nađe u polju jedan klas pšenice. Donese ga kući, odvoji četri zrna i spremi ih u fioku. Ostala zrna pokaže ostalim životinjama i reće:
- Ko će mi pomoći odneti ova zrna u mlin?
- Ja neću! - Kaže svinja i okrene se na drugi bok.
- Ja neću! - Kaže mačka i sklupča se na podu.
- Ja neću! - Kaže patka i ode na dvorište.
Kokica samelje zrna u mlinu i donese kući brašno. Pita ostale životinje:
- Hoćete li mi pomoći zamesiti testo?
- Ja neću! - Kaže svinja i zaspi u blatnoj lokvi.
- Ja neću! - Kaže mačka i legne pokraj peći.
- Ja neću! - Kaže patka i zakvače.
Kokica zamesi testo i opet upita ostale:
- Ko će mi pomoći staviti testo u peć?
- Ja neću! - Kaže svinja i zarokčite u blatu.
- Ja neću! - Kaže mačka i zaprede uz peć.
- Ja neću! - Kaže patka i mahne krilom.
Kokica je sama stavila testo u peć. Uskoro celom kućom zamiriše slasni hleb.
Svinja, mačka i patke dođu žurno u kuhinju i sednu za sto.
Kokica izvadi hleb iz peći i upita:
- Ko će jesti hleb?
- Ja ću! Ja ću! Ja ću! - Viknu svinja, mačka i patka uglas. - Daj nam hleba!
Kokica tad izvadi iz fioke 4 zrna pšenice što ih je spremila pre, doda svinji, mački i patki po jedno zrno i reče:
- Toliko sam se naradila da ću pojesti ovaj hleb sama. A vama ću reći kako da dobijete hleba. Idite van i posejte svoja zrna. I ja ću posejati svoje, kad se najedem.


Engleska narodna bajka