U jednom selu stanovala je mala devojčica. Po maloj
crvenoj kapi koju je njena baka sašila za nju komšije je prozvaše Crvenkapa.
Jednog letnjeg dana majka joj napuni punu kotaricu kolača i posla je bolesnoj
baki u posetu. Crvenkapina baka živela je u susednom selu. Put do bakinog sela
vodio je kroz šumu. Idući šumom Crvenkapa sretne vuka. Vuk je bio izelica i
odmah bi je zgrabio, ali nije smeo to da učini pribojavajući se drvoseča koji
su se nalazili nedaleko odatle. Zato je lukavo zapita kuda ide:
-Idem da obiđem moju bolesnu baku. Mama je napekla kolača
i dala mi je da joj ih odnesem.
-Da li tvoja baka živi daleko?
-Ne mnogo daleko. Kod stare vodenice, u selu iza šume.
-Dobro. Idem i ja da obiđem tvoju baku. Ja ću ovim putem,
a ti idi onim drugim, pa da vidimo ko će pre stići.
Vuk, čim to izusti, poče trčati kraćim putem što je mogao
brže. U međuvremenu Crvenkapa je išla polagano i često zastajkivala usput kako
bi nabrala male poljske različke i popadike, tako da je kod bake stigla
prilično kasnije u odnosu na vuka.Crvenkapica bajka
Vuk prvi stiže do bakine kuće i zakuca.
-Ko je? - zapita bolesna starica.
-Vaša unučica Crvenkapa. Nosim vam kolače od mame -
odgovori vuk oponašajući devojčicin glas.
-Povuci klin i reza na vratima će se otvoriti.
Vuk ulete u kuću i pojede nemoćnu staricu. Potom zatvori
vrata i leže u bakinu postelju da sačeka Crvenkapicu. Ne prođe mnogo a
devojčica zakuca na vrata. Vuk zapita, trudeći se da zvuči kao baka:
-Ko je?
-Vaša unučica Crvenkapa, Donela sam vam kotaricu punu
kolača od mame.
Vuk joj lukavo doviknu:
-Povuci klin i reza na vratima će se otvoriti.
Crvenkapa učini tako i stupi u kuću. Vuk joj reče, idalje
imitirajući bakin glas:
-Stavi kolačić kraj kreveta i lezi pokraj mene.
Crvenkapa priđe krevetu i leže, ali se silno začudi kad
primeti da baka nije obučena. Tada reče:
-Bako, bako, kako su vam velike ruke!
-To je zato da te bolje zagrlim, unučice!
-Bako, bako, kako su vam velike noge!
-To je zato da bolje trčim, dete!
-Bako, bako, kako su vam velike uši!
-To je zato da te bolje čujem.
-Bako, bako, kako su vam velike oči!
-To je zato da te bolje vidim!
-Bako, bako, kako su vam veliki zubi!
-To je zato da te pojedem!!!
I na te reči zli vuk se baci na Crvenkapu i pojede je.
Kada je to uradio krenu da što pre pobegne iz bakine kolibe, ali ga na vratima
presretoše drvoseče. Začas ga umlatiše i oštrim nožem rasporiše mu trbuh te
pustiše baku i Crvenkapu koje još behu žive na slobodu. Baka je onda drvoseče
poslužila kolačima, a oni su bili tako dobri da Crvenkapu otprate kući.
Drvoseče su vuku odrale kožu i prodale je nekom krojaču koji je od nje sašio
kožuh.