Zla žena

Nekada davno u nekoj dalekoj zemlji šetao čovek sa ženom preko tek pokošene livade... Čovek zadivljen lepotom prirode reče:

- Ženo, vidi kako je lepo pokošena ova livada!
Žena mu odmah odgovori:
- Nije to pokošena nego strižena livada!
A čovek opet:
- Bog s' tobom, ženo! Gde si ti čula da se livada striže? Livada se kosi, evo pogledaj vide se i tragovi košenja...
Tako su se njih dvoje ubeđivali neko vreme dok na kraju žena nije stala ispred muža i idući unazad počela da mu radi prstima kao kada se seče makazama ispred očiju i da viče:
- Striženo, striženo, striženo!!!

Kako je šetala unazad i nije gledala kuda ide nagazi na gomilu sena i upade u duboku jamu... Muž onako besan samo produži dalje i ode kući... Ali nakon nekoliko dana čoveka prođe bes pa poče da ga grize savest što je ostavio ženu. Onda spremi uže u torbu i pođe do one livade da nađe rupu i izvuče ženu napolje ako je još uvek živa... Kad je našao jamu on baci uže i poče da viče ženi da se uhvati ako je još dole... Kad se uze zateglo on poče da vuče ali kad bese pri kraju vide da se za uze uhvatio đavo, sa jedne strane crn a sa druge beo, a ne njegova žena. On htede da pusti uze ali u tom trenutku đavo povika:

- Nemoj da puštaš ko Boga te molim. Izvuci me molim te, ako nećeš da mi pomogneš a ti me ubij čim izađem, samo me nemoj vraćati dole u rupu.
Čovek se sažali na đavola pa ga izvuče napolje a ovaj ga odmah upita:
- Prijatelju, kakva je sreća tebe dovela do ove jame?
A čovek mu ispriča da mu je tu upala žena pre nekoliko dana i da je došao da je izvuče.
Đavo na to uzviknu:
- To je tvoja žena, ono zlo? I ti si sa njom uspeo živeti? Pa si još došao i da joj pomogneš? Svaka ti čast!!! Ja sam u tu rupu upao pre nekog vremena, u početku sam pokušavao da izađem ali kako nisam uspeo pomirio sam se sa time i čak sam se navikao na takav život... Ali od kada je tvoja žena upala ja hoću da poludim. Toliko zlo nikada nisam video, pa vidiš ovu stranu što je bela, ta strana je pobelela od njenog zla jer je bila okrenuta ka njoj. Da ja tebi kažem prijatelju, zaboravi da si ti nju ikad poznavao a ja ću ti se sada odužiti za ovo što si me spasao.

Onda se đavo sagnu i ubra neku travku sa zemlje i dade je čoveku pa mu reče:
- Drži ovu biljku... Ja sada idem pravo u carev dvorac pa ću tamo ući u princezu... Ona ce se teško razboleti, dolaziće lekari sa svih krajeva sveta ali ja neću izaći sve dok ti ne dođeš. Ti ponesi tu travu što sam ti dao pa se pravi kako je lečiš, ja ću izaći i ti ćeš postati bogat čovek. Čovek stavi travu u torbu i pokupi uze a đavo nestade...

Posle nekoliko dana čuje on da je princeza bolesna i da je car pozvao lekare iz celog kraljevstva da je leče. Međutim bas kao sto je đavo rekao, niko nije uspeo da je izleči... Onda čovek uze torbu sa travom i zaputi se ka zamku, pravo ode kod cara i reče mu da može pomoći princezi, da je on već nekoliko đavola isterao svojim travama... Kad je ušao u princezinu sobu priđe krevetu a đavo kad ga ugleda povika:
- Stigao si prijatelju?
- Stigao sam, odgovori čovek...
- Dobro je! Ti se pravi sada kako nešto radiš oko princeze, ja sad odlazim kako smo se dogovorili... I nemoj me tražiti vise, sada sam ti se odužio što si me spasao.

Đavo to reče, iskoči iz princeze i nestade... Princezi ubrzo bese mnogo bolje a car čim vide da mu je čovek izlečio ćerku napravi veliko slavlje i dade mu princezu za ženu. Posle nekog vremena onaj isti đavo uđe u ćerku drugog cara iz susednog kraljevstva koje je bilo mnogo veće i jače. Odasvuda su dolazili lekari i pokušavali da izleče devojku ali bez uspeha... A onda je reč stigla do tog drugog cara kako je čovek izlečio princezu njegovog komšije. On odmah napise pismo svom komšiji da pošalje zeta da mu izleči ćerku...

Kada je pismo stiglo čovek reče da je on to sve zaboravio i da ne zna vise ni koju je travu koristio niti kako da je izleči. Međutim ovaj drugi car zapreti da ce napasti komšiju vojskom ako ovaj ne dođe... Kako je situacija postala veoma ozbiljna čovek malo razmisli pa uze torbu i pođe na put. Kad je stigao on brzo ode do te druge princeze u sobu... Čim je ušao đavo ga prepozna pa reče:

- A prijatelju, pa sta ćeš ti ovde? Zar ti nisam rekao da me ne tražiš više?
- E moj prijatelju, reče čovek, nisam ja došao zbog tebe nego sam došao da vidimo sta ćemo da radimo... Ona moja zla žena je izašla iz rupe pa nas sada traži po kraljevstvu. Ali ajde što mene traži nego se okomila da tebe nađe i da ti se osveti što mi nisi dao da je izvučem iz rupe posto sam tebe spasao...


Đavo kad to ču odmah bez reci iskoči iz princeze i pobeže... Nikad ga vise niko nije video od tada... A čovek dobi pola kraljevstva od tog drugog cara kao poklon pa se vrati kuci svojoj ženi gde je živeo srećno do kraja svog vremena.