Jedne večeri siromašni šumar poveri se svojoj ženi da će
sutradan morati da ostavi njihovu sedmoricu dečaka u šumi jer nije imao dosta
novca da ih sve prehrani.
Palčić, najmlađi i najdovitljiviji od sedmorice braće,
čuo je te reči, a sutradan, idući kroz šumu sa ocem i braćom, svaki čas je
bacao mrvice hleba da bi po tom tragu mogao da nađe put do kuće. Dok su se
uspinjali jednom stazom, primetiše da im je otac nestao i uhvati ih strah, ali
Palčić ih je hrabrio, uveren da će pronaći put povratka. Nažalost, ptice behu
pojele sve mrvice koje je on bacao. Ipak, u daljini ugledaše osvetljene prozore
neke kuće.
Palčić povede svoju gladnu i uplašenu braću prema dalekoj
svetlosti. Tako stigoše do kuće, u koju ih primi neka dobra, ali povelika žena.
Ali tada stiže i gospodar kuće, a to je bio zli div, koji zatvori dečake u
podrum da bi ih sutra dan pojeo. Žena pripremi večeru divu, a u vino mu pomeša
prašak za uspavljivanje. I dok je div bio zabavljen jelom, mališani uspeše da
se iskradu i pobegnu. Kad je div shvatio da su pobegli, obuo je svoje čarobne
čizme u kojima je jednim korakom prelazio sedam milja i krenuo za njima. Ali prašak
je počeo da deluje, i div odjednom oseti neodoljivu pospanost, pa leže na
zemlju i zaspa. Onda mu Palčić svuče čizme od sedam milja, pa obuvši ih sam
pojuri da o svemu obavesti kraljevsku stražu. Div je onda zarobljen, a kralj
nagradi Palčića i njegovu braću kesom dukata.
Tako se oni srećno vratiše svojim roditeljima i zauvek
ostadoše s njima.