Kućica u šumi

U šumi, na čistini, stajala je lepa kućica. Dotrčao je do nje mišić-Rupić i pokucao na vratanca:- Kuća-kućica! Ko u kućici živi? Niko se nije odazvao. Mišić-Rupić ušao je u kućicu i ostao u njoj živeti. 

Doskakutala je žabica-kreketavka: - Kuća-kućica! Ko u kućici živi? - Ja, mišić-rupica, ovde živim! A ko si ti? - Ja sam žabica-kreketavka! - Upadaj, stanovaćem zajedno. Žabica je skočila u kućicu i uselila se kod mišića. 

Doskakutao je zatim zeko-trko. - Kuća-kućica! Ko u kućici živi? - Ja, mišić-rupica, živim ovde! I ja, žabica-kreketavka. A ko si ti? - Ja sam zeko-trko. - Uđi, stanovat ćemo zajedno. I tako su se svi nastanili u kućici.

Dotrčala je lisica-sestrica: - Kuća-kućica! Ko u kućici živi? - Ja tu živim, mišić-rupica, i ja, žabica-kreketuša, i ja, zeko-trko. A ko si ti? - Ja sam lisica-sestrica. - Uđi, stanovat ćemo svi zajedno. I tako se njih četvoro nastanilo u kućici. 

Došao je sivi vuk-zubogric. - Kuća-kućica! Ko u kućici živi? - Ja tu živim, mišić-rupica, i ja, žabica-kreketuša, i ja, zeko-trko, i ja, lisica-sestrica. A ko si ti? - Ja sam vuk-zubogric. - Uđi, stanovat ćemo svi zajedno. I tako se njih petoro nastanilo u kućici. 

Došao je do kućice medved i kucao: - Kuća-kućica! Ko u kućici živi? - Ja tu živim, mišić-rupica, i ja, žabica-kreketuša, i ja, zeko-trko, i ja, lisica-sestrica, i ja, vuk-zubogric. A ko si ti? - Ja sam medved-teška šapa. 


Životinje su se prepale medveda jer je bio toliko velik da je mogao zgnječiti njihovu kućicu. Zato su iz kućice hitro pobegle u šumu. A medved, ne čekajući da ga pozovu unutra, pokuša da uđe. I što je onda bilo? Golemi medo zgnječio je kućicu.