E, šta mi se danas dogodilo! Ležim na suncu, kao spavam, a
sve čujem i sve vidim.
Kad odjednom osetim da mi je neko skočio na leđa, pa na glavu
i preko njuške pravo u šape. Gledam, a ne verujem vlastitim očima - miš Ciju! Stoji,
gleda u mene i cijuče. Pošto smo u školi učili strane jezike, razumem šta govori.
Kaže: "Brzo, brzo, komšija, sakrivaj me, u velikoj sam
opasnosti!"
Ne razmišlјajući, kažem mu da legne i ćuti, a ja stavim šape
na njega.
Sa metlom u ruci istrča iz kuće Lenka i viče : "Miš!
Gde je miš?! Progrizao mi bluzu! Umlatiću ga! A ti, Cicane, lenja bubo, izležavaš
se, a ja treba da lovim miševe. Sram te bilo!"
I ode besna.
Miš ne diše: da li zbog Lenke, da li što je pod mojim šapama,
ne znam. Onda promoli njušku i kaže:
"Jel' otišla ?"
"Jeste" kažem ja, "idi sad!"
"Hvala ti za ovo, nikad te neću zaboraviti!"
"Zaboravi", kažem mu, ali on je već šmugnuo.
A što da mu ne pomognem - komšije smo, zar ne? A ta Lenka,
kad me donela malog svojoj kući, rekla:
"E,sad pazi, Cicane, u ovoj kući nema nasilјa. Nemoj
da diraš slatke male mišiće! Vidiš kako je Džeri sladak!"
Bila je zaluđena crtanim filmovima, ali nije želela da ja
budem kao Tom, već fini, kulturni, lepo vaspitan mačak.
Kad sam išao u školu, znalo se ko je najbolјi đak - onaj ko
najbrže skoči na miša, na vrapca, a ko ulovi goluba, taj ne polaže maturu. Neću
da se hvalim, ali i sad čuvam pero od...
Ali nije važno. Bilo nekad.
Lenka mi je stalno govorila da ja nisam običan mačak, jer
jedem finu hranu u zdelicama, vitamine, minerale, mleko u čiji kvalitet niko ne
sme da sumnja, i sve tako.
Hvala bogu što mi nije oblačila džemperiće kao Iva (njena
najbolјa drugarica) jadnoj Sivkani.
Ona se otimala, maukala, ali uzalud. Iva je imala ideje da
se i sad nakostrešim kad se toga setim.
Lenka mazi Sivkanu a Iva mene. Onda Iva kaže: "Mogle
bismo Cicanu da obrijemo brkove, bio bi lepši".
Srećom, Lenka nije delila njeno mišlјenje.
Ponekad mi se čini kao da nisam mačak. Dođe jednom Lenka iz
škole i plače. Uzme me u naručje, unese u svoju sobu.
"Ona, ona...zamisli Cicane...dala mi jedinicu! Pa, šta
ako nisam znala sva tri pitanja?! Znala sam jedno, a drugo malo. E, baš neću da
odgovaram više i neću da učim"
mazi me Lenka a ja mislim kako sam mokar od Lenkinih suza.
"A ti Cicane, nikom ni reč o mojoj jedinici, pravi se
kao da pojma nemaš!
"Ja mauknem, a Lenka kaže:
"To, ortak. Ni ja tebe ne bih izdala."
Jednog dana došla Iva sa Sivkanom kod Lenke. Časte se one
nekim kolačićima, piju sok, a Iva daje i Sivkani. Kao to je moj rođendan, pa imamo
goste. E, onda se Lenka seti pa kaže:
"Jao, Cicane, nisam ti dala rođendanski poklon"
i uzme plavu traku da mi veže mašnu oko vrata (plavo jer sam muško).
Spasila me Sivkana. Skočila sa Ivinog krila na stočić, srušila
čaše sa sokom, razbila se tacna a kolači po celoj sobi.
Iskoristio sam pometnju i pobegao u dvorište. Mislim gde da
se sakrijem kad čujem da me neko zove:
"Ovamo, ovamo!"
Pogledam a ono Bingo, Lenkin pas, izašao iz svoje kućice i
ja utrčim u zadnji čas. Bingo stoji pred kućicom i besno laje, a Lenka me traži.
Tek sam izašao uveče i zahvalio od srca Bingu. "Nije
to ništa. Razumem te. Meni je uspela da veže mašnu" uzdahnu Bingo. "Svrati
nekad! dodade. Eh, malo je pravih prijatelјa.
Prijatelјa!!!
Baba nam je govorila: "Miševi su hrana, a psi su neprijatelјi"
A vidi sad: meni pomogne pas, ja pomognem mišu, pa ponekad sumnjam da sam mačijeg
roda. Ali verovatno jesam. Video sam konzerve. Piše HRANA ZA MAČKE. Ne jede ih Lenka,
ni Bingo, ni Ciju. Znači - ja sam mačka, oprostite, mačak.
Vremena se menjaju. Šta se tu može. Ništa ili, gotovo ništa
(ovo sam negde pročitao i izgleda mi vrlo pametno).
A, da nezaboravim. Vidim juče u dvorištu kod Đoleta jednu
zgodnu mačku, ali njuškom para oblake.
Ja joj kažem: "Dobar dan! Lepo vreme danas."
"Ne razgovaram sa nepoznatim osobama".
„E, pa lepo, onda je ovo pravi trenutak za upoznavanje: ja
sam Cican, a Vi gospođice?“
„Ja sam gospođa“,odgovori ona.
„Zovem se Cilka, a ovo su moja deca: Bim, Bum, Niu, Boni i
Lusi“. Mačići radoznalo gledaju u mene.
„O, kako fina porodica!
Vi ste, zaista srećni“, kažem Cilki, a ona spusti svoju lepu
glavu i tiho reče:
„Pa, ne baš. Muž me je ostavio“.
Muž! Nisam znao da treba da budem nečiji muž i da me svi oni
mačići iz ulice, kad prođem pokraj njih, zovu tata. Ili da ih vodim u šetnju. Čudne
su žene! To sam već negde čuo. Aha! Lenkin otac ima običaj tako da kaže.
„Gospođo Cilka, da li biste sa Vašim divnim potomstvom svratili
kod mene na čašicu mleka i da se bolјe upoznamo?“ upitao sam a mačići su povikali:
„Idemo! Idemo!“i potrčali. Najrađe bih Cilki predložio da
to bude razgovor u dvoje, ali to nije bilo moguće.
Kad smo ušli u dvorište, Bingo je hteo da laje ali je samo
otvarao i zatvarao usta, a onda se uvukao u svoju kućicu.
Mišić Ciju je stao na stražnje šapice i ostao tako da stoji
sve dok nismo ušli u kuću.
„Otkud ovi, Cicane“, upita Lenka.
“Nisi prijavio a sad ih dovodiš!“
Donese mleka, napuni zdelicu, a mačići navališe da piju gurajući
jedno drugo. Cilka se smeškala, a ja sam rekao:
„Baš su živahni! “Slatki mali mačići su skakali, prevrtali
se, penjali se meni i Cilki na glavu, vukli me za rep i uši. Nije mi bilo do smeškanja,
a ni gospođa Cilka mi nije bila više tako simpatična kao na prvi pogled pa sam rekao:
„Kako vreme brzo prolazi! Sad ću morati da vas ispratim, jer
imam veoma važen sastanak“.
I tako moji gosti odoše. Bingo me sažalјivo pogleda, a Ciju
mi samo mahnu šapicom i sakri se.
Lenka me pogleda lјutito i reče:
„Vidi šta su uradili ti razmaženi i nevaspitani mačići. A
i njihova majka samo trepće i umiva se.
Bolјe da se družiš sa Sivkanom nego sa kojekakvim uličnim
mačkama!“
Ništa nisam rekao. Ušao sam u kuću i legao na svoje omilјeno
mesto. Bio sam zadovolјan što sam se setio VAŽNOG sastanka.
Mislim da je Lenka u pravu: Sivkana je prava mačka za mene.
Čudi me kako to ranije nisam shvatio.