U
jednoj kući živeli pas i mačka. Život bi im bio lep da se nisu svakog dana svađali.
Oko
čega? Uvek bi pronašli razlog. Onda bi pas režao a mačka se nakostrešila. Tad niko
ne bi pomislio da su nečiji lјubimci.
Kad
bi Milan išao u školu i Nora i Rik su ga pratili do kapije a čekali ga kad se vraćao.
I
tog dana su se posvađali. Rik je gledao da on Milana nanjuši čim uđe u njihovu ulicu,
a Nora mu se nasmejala podsmešlјivo.
Lanuo
je besno na Noru,a ona je pobegla prema kapiji baš kad je Milan ulazio. Umilјavala
se oko Milana. Rik je bio tužan što njega niko ne primećuje. Nora je prela na Milanovom
krilu.
"Mrzim
je" pomislio je Rik. "Ma šta će Milanu mačka? Kakve koristi ima od nje?
Ne čuva kuću, ne zna da laje.Šta radi? Samo se umiva i drema. I nervira me."
Tako
je mislio Rik. Stavio je glavu na šape i zaspao.
Milan
je otišao u kupatilo da opere ruke i da se umije, a onda u trpezariju gde su ga
čekali roditelјi i sestra da ručaju.
Pre
nego što je seo za sto,odneo je posude s hranom Riku i Nori.
Rik
je spavao a Nora je negde odskakutala jer joj je bilo dosadno.
Milan
je posle ručka otišao u svoju sobu. Uradio je domaći zadatak a onda su ga zvali
drugovi da odigraju fudbalsku utakmicu sa dečacima iz susedne ulice.
Milan
je otišao. Sve je bilo uobičajeno. Majka i otac su pili kafu a sestra je nastavila
igru s lutkama koju je prekinula za vreme ručka.
Rik
je otvorio jedno oko, a onda drugo,nanjuši hranu i seti se da je gladan. Ali nešto
nije bilo u redu,a on nije znao šta. Nije važno što je bio gladan. Oseti veliko
nespokojstvo.Išao je po dvorištu, njuškao, a onda mu sinu: "Eleonora!"
Nigde je nije bilo. Uzalud je Rik tražio.
Polako
je padalo veče. Milan se vraćao sa fudbalske utakmice oznojan i raščupan.
Rik
ga je dočekao pred kapijom. "Nema nigde Nore" lanu Rik ali ga Milan nije
razumeo. Pomilova ga po glavi i uđe u kuću. Rik ponovo poče da laje. Svi izađoše
iz kuće misleći da neko dolazi.
"Šta
je,Rik?" upita Milanov otac "Šta nije u redu?"
Rik
htede da mu kaže za Norin nestanak ali ućuta.
* * *
A
Nora? Gde je Nora? Pošto nije imala šta da radi,dođe do kapije i izađe da vidi šta
ima na ulici.
Pa,kad
je već izašla,mogla bi malo da prošeta. Neće ona daleko. Ali mačke nisu psi. Nјihova
njuškica ne može da im pomogne kad se udalјe od kuće. Šeta Nora.Htela bi da se vrati
ali ne zna kako. Vidi idu deca ulicom. "Mau,mau,hoću kući! Devojčica čučnu,pomazi
je.
"Čija
si ti maco?" "Milanova" odgovori Nora ali devojčica ne razume.
"Kad
nisi ničija,onda ćeš biti moja" i ponese je kući mazeći je. Prija Nori maženje
ali ona hoće kući,Milanu,Leni. I Riku,naravno.
Rik
dođe do kapije. Izađe na ulicu. Onjuši je i pođe Norinim tragom.
Milanova
mama primeti da dvorištu vlada neobična tišina. Lena,Milanova sestra pozva Noru,pa
Rika,ali uzalud.
"Milane"
reče otac "ti nisi zatvorio kapiju."
Možda
i nisam,ali nikad Nora i Rik nisu izlazili na ulicu."
Rik
se udalјavao od kuće idući ulicom kojom je prošla Nora.
Nora
je bila uplašena i htela je da se otme iz devojčicinog naručja.
"Eh
kad bi došao Rik!" pomisli tužno Nora i mauknu. Rik naćuli uši i potrča.
Kad
je bio u blizini dece,on poče da laje. Oni uplašeno potrčaše, a Nora se oslobodi
devojčicinog zagrlјaja.
"O,Rik,kako
se radujem što si došao !" poče da prede Nora.
Rik
zadovolјno mahnu repom i oni pođoše kući.