Bio jedan car pa imao tri
kćeri, i jednako ih držao u potaji da nisu nikad na polje izlazile. Kad narastu
za udaju, pusti ih otac prvi put u kolo. Ali tek što se uhvate u kolo, dune
nekakav vetar i sve tri odnese. Car se prepadne kad vidi da ih nestade, pa brže
pošalje sluge na sve strane da ih traže, a pošto se sluge vrate i kažu da ih
nigde nisu mogle naći, car se razboli i od žalosti umre. Iza cara ostane carica
trudna, i kad dođe vreme da se breme ima, ona rodi muško čedo, i nadene mu ime
Stojša.
Kad Stojša malo poodraste, on
nastane junak da je malo ovakvih bilo. Kad mu bude osamnaest godina, zapita
mater svoju: "Za Boga, majko, kako ti nisi više dece rodila do samo
mene?" A ona uzdahne i zaplače se, ali mu ne smede kazati da je imala tri
kćeri pa da ih je nestalo, bojeći se da ne bi Stojša tumarao u svet da ih
traži; i tako da ne bi i njega izgubila. Ali on kad vidi majku gde plače,
navali još više i stane je zaklinjati da mu kaže šta je. Onda mu mati pripoveda
sve po redu kako je imala tri kćeri kao tri ruže, i kako ih je nestalo, i kako
su ih tražili uzalud na sve strane. Stojša kad sasluša mater svoju, reče joj:
"Nemoj plakati, majko. Idem ja da ih tražim." Mati kad to čuje, udari
se rukama u prsi: "Kuku mene kukavici! zar da majka ostane i bez sina!"
pa ga stane odvraćati i moliti da ne ide, kazujući mu kako je to bilo davno i
Bog zna jesu li već i žive.
Ali se on nije dao odvratiti,
nego joj reče: "Kaži mi, kad je moj otac bio car, gde mu je oružje što je
pasao, gde li mu je konj što ga je jahao." Onda mati videći da se Stojša
okaniti neće, reče mu da mu je otac kad je video toliku žalost, pustio konja u
ergelu a oružje na tavan bacio. Stojša odmah nađe na tavanu oružje sve prašno i
zarđalo, ali ga on lepo očisti i uredi te zasija kao novo kovano; pa onda otide
u ergelu i nađe očevog konja, pa ga dovede kući i uvede u podrume i stane ga
hraniti i timariti, te za mesec dana oporavi se konj kao kakva ptica, a i onako
je bio krilat i zmajevit.
Kad se Stojša već spremi da
ide, reče materi: "Imaš li, majko, kakav znak od mojih sestara da ponesem:
ako da Bog te ih nađem, da bi mi verovale da sam im brat?" Mati mu plačući
odgovori: "Ima, hrano moja, tri marame što su one svojim rukama
vezle," pa mu iznese marame i da. Onda on poljubi majku u ruku, pa usedne
na konja i otide u svet da traži svoje sestre.
Idući tako po svetu dugo
vremena, dođe jedan put pod jedan veliki grad. Pred onim gradom bila je jedna
česma s koje je sav grad nosio vodu. Stojša kad dođe na onu česmu, napije se
vode pa legne malo u hlad da se odmori pokrivši se po licu jednom od one tri
marame da ga muhe ne bi klale. U tome dođe jedna gospa po vodu i opazi Stojšu
kraj česme u hladu. Kako opazi njega i maramu, a ona uzdahne, po tom točeći
vodu jednako je u njega gledala, i pošto natoči vodu nikako nije mogla da se
odande otrgne nego je sve u njega gledala.
Stojša to opazi pa je zapita:
"Što je, snaho, što me tako gledaš? Ili davno nisi videla čoveka ili se u
što upoznaješ?" A ona mu odgovori: "Brate, poznajem u tebe maramu što
sam je svojom rukom vezla." Onda Stojša ustane pa je zapita otkuda je i
koga je roda, a ona mu kaže da je carska kći iz toga i iz toga grada i da su
bile njih tri sestre pa ih vihar odneo sve tri. Kad to čuje Stojša odmah joj se
pokaže: "Ja sam tvoj brat. Možeš li se setiti da je mati bila trudna kad
je vas vihor odneo?" A ona se odmah seti i brizne plakati pa njemu oko
vrata: "Slatki brate! mi smo sve tri u zmajevskim rukama. Ima njih tri
brata zmaja, oni su nas odneli pa nas drže svaki u svome dvoru."
Onda se uzmu za ruke, pa u
zmajev dvor; u dvoru sestra brata lepo dočeka i ugosti, a kad bude pred noć,
ona mu reče: "Brate, sad će doći ljutit zmaj ognjeviti, sve vatra iz njega
sila, rada bih te zakloniti da te ona sila ne opali, hodi sakrij se." A
Stojša joj odgovori: "Sestro moja, kaži ti meni šta je njegov obrok."
Onda ga sestra odvede u drugu sobu, kad tamo, ali vo pečen, pećka hleba i akov
vina," eto to mu je obrok" reče sestra, a Stojša kad to vidi,
prekrsti noge pa sve pojede do mrve, pa onda skoči na noge i reče: "Aha,
sestro, da bijaše još!" Kad Stojša tako večera, reče mu sestra: "Sad
će zmaj baciti buzdovan pred kuću da se zna da ide kući."
Tek što ona to reče, a
buzdovan zazuji više kuće, a Stojša brže istrči pred kuću pa mu ne dade ni na
zemlju pasti nego ga dočeka u ruke pa ga zavitla preko zmaja čak na drugi
hatar. Kad zmaj to vidi, začudi se: "Kakva to sila goni od mojega
dvora!" pa se vrati natrag i uzme buzdovan pa s njim kući. Kad dođe pred
dvor, iziđe careva kći pred njega, a on se prodere na nju: "Ko ti je u
dvoru?" A ona mu odgovori: "Moj brat". Zmaj je opet zapita:
"A šta je došao?" A ona mu odgovori: "Došao da me vidi."
Onda zmaj srdito reče: "Bre nije on došao da te vidi, nego da te
vodi."
Čujući Stojša iz dvora ovaj
razgovor iziđe i on pred zmaja, a zmaj kako ga vidi stisne se na njega, a
Stojša ga dočeka te se uhvate u koštac pa se ponesi. Jedan put Stojša obori
zmaja i pripuši ga, pa mu reče: "Šta ćeš sad?" A zmaj mu odgovori:
"Da si ti meni pod kolenima kao ja tebi, ja bih znao šta bih." A Stojša
mu reče: "Ja tebi ne ću ništa," pa ga pusti. Onda ga zmaj uzme za
ruku, pa ga uvede u dvor i učini veselje za nedelju dana.
Kad prođe nedelja dana, zapita
Stojša zmaja za druga dva zeta, zmaja ognjevita, i zmaj ga uputi kuda će ići
dok ne nađe grad, gde su dvori drugoga zmaja, a onde reče mu da će čuti za
trećega. Posle toga opravi se Stojša na put, oprosti se sa sestrom i zetom, pa
pođe k drugome zmaju. Tako putujući dođe pod jedan grad, i pred gradom nađe
jednu česmu, s koje je sav grad vodu nosio. Stojša se onde napije vode pa legne
malo u hlad da se odmori pokrivši se po licu jednom od one tri marame da ga
muhe ne bi klale. Malo vreme postoji, ali eto ti jedne gospe po vodu; kako
ugleda Stojšu i maramu, a ona uzdahne, po tom točeći vodu jednako je u njega
gledala, i pošto natoči vodu, nikako nije mogla da se otkine odande nego je sve
u njegas gledala.
Stojša to opazi pa je zapita:
"Što je, snaho, što me tako gledaš? Ili davno nisi videla čoveka ili se u
što upoznaješ?" A ona mu odgovori: "Brate, poznajem u tebe maramu što
sam je svojom rukom vezla." Onda Stojša skoči na noge pa joj se odmah
pokaže da je njezin brat, i ispriča joj kako je bio i u druge sestre. A ona kad
vidi brata, brizne plakati, pa njemu oko vrata.
Posle se uzmu za ruke pa u
zmajev dvor; u dvoru sestra brata lepo dočeka i ugosti, a kad bude pred noć,
ona mu reče: "Brate, sad će doći ljutit zmaj ognjeviti, sve vatra iz njega
sipa, rada bih te zakloniti da te onom silom ne opali, hodi sakrij se." A
Stojša joj odgovori: "Sestro moja, kaži ti meni šta je njegov obrok?"
Ona ga onda odvede u drugu sobu, kad tamo, a to dva vola pečena, dve pećke
hleba i dva akova vina, "eto to mu je obrok" reče sestra Stojši, a on
kad to vidi, prekrsti noge pa sve pojede do mrve, pa onda skoči na noge i reče:
"Aha, sestro, da bijaše još!" Kad Stojša tako večera, reče mu sestra:
"Sad će pasti buzdovan pred kuću čak iz drugoga hatara, da se zna da ide
zmaj."
Tek što ona to reče, a
buzdovan zazuji više kuće, a Stojša brže istrči pred kuću pa mu ne dade ni na
zemlju pasti, nego ga dočeka u ruke pa zavitla njim čak na treći hatar. Zmaj
kad to vidi, začudi se: "Kakva to sila goni od mojega dvora!" pa se
vrati natrag i uzme buzdovan pa s njim kući. Kad dođe pred kuću, iziđe careva
kći pred njega, a on se prodere na nju: "Ko ti je u kući?" A ona mu
odgovori: "Moj brat." Zmaj je opet zapita: "A šta je
došao?" A ona odgovori: "Došao da me vidi." Onda zmaj srdito
reče: "Nije on došao da te vidi, nego da te vodi."
Čujući Stojša iz dvora ovaj
razgovor, iziđe i on pred zmaja, a zmaj kako ga vidi, stisne se na njega, a
Stojša ga dočeka pa se uhvate u koštac te se ponesi. Najposle Stojša obori
zmaja i pripuši ga, pa mu reče: "Šta ćeš sad?" A zmaj mu odgovori:
"Da si ti meni pod kolenima kao što sam ja tebi, ja bih znao šta bih radio
" A Stojša mu reče: "Ja tebi ne ću ništa", pa ga pusti, a zmaj
ga onda uzme za ruku pa s njim u dvor, te se stanu veseliti za nedelju dana.
Kad prođe nedelja dana, zapita
Stojša zmaja i za trećega zeta, i zmaj ga uputi kud će ići dok ne nađe grad gde
su dvori i trećega zeta. Posle toga opravi se Stojša na put, oprosti se sa
sestrom i zetom, pa pođe da traži trećega zmaja. Idući tako dugo vremena, dođe
opet pod jedan grad i pred gradom nađe jednu česmu, s koje je sav grad vodu
nosio. Stojša se onde napije vode pa legne u hlad da se malo odmori pokrivši se
po licu jednom od one tri marame da ga muhe ne bi klale. Malo vremena za tim
prođe, ali eto ti jedne gospe po vodu. Kako ugleda Stojšu i maramu, a ona
uzdahne, po tom točeći vodu jednako je u njega gledala, i pošto natoči vodu,
nikako nije mogla da se otkine odande nego je sve u njega gledala. Stojša to
opazi pak je zapita: "Što je, snaho, što me tako gledaš? Ili davno nisi
videla čoveka, ili se u što upoznaješ?" A ona mu odgovori: "Brate,
poznajem u tebe maramu što sam je svojom rukom vezla."
Stojša kad to čuje, skoči na
noge, pa joj se odmah pokaže da je njezin brat, i ispriča joj kako je već bio u
drugih sestara. Ona kad vidi brata, brizne plakati pa njemu oko vrata. Posle se
uzmu za ruke pa u dvor. U dvoru sestra brata lepo dočeka i ugosti, a kad bude
pred noć, onda mu reče: "Brate, sad će doći ljutit zmaj ognjeviti, sve
vatra iz njega sipa, rada bih te zakloniti, da te onom silom ne opali, hodi
sakrij se." A Stojša joj odgovori: "Sestro moja, kaži ti meni šta je
njegov obrok." Ona ga onda odvede u drugu sobu; kad tamo, a to tri vola
pečena, tri pećke hleba i tri akova vina, "eto to mu je obrok" reče
sestra Stojši, a on kad to vidi, prekrsti noge pa sve pojede do mrve, pa onda
skoči na noge i reče: "Aha, sestro, da bijaše još!" Kad Stojša tako večera,
reče mu sestra: "Sad će pasti buzdovan pred kuću čak iz trećega hatara, to
je znak da ide zmaj."
Tek što ona to reče, a
buzdovan zauji više kuće, a Stojša brže istrči pred kuću pa mu ne dade ni na
zemlju pasti, nego ga dočeka u ruke pa zavitla njim čak na četvrti hatar. Kad
zmaj to vidi, začudi se: "Kakva to sila goni od mojega dvora!" Pa se
vrati natrag i uzme buzdovan pa s njim kući. Kad dođe pred dvor, iziđe careva
kći pred njega, a on se prodere na nju: "Ko ti je u dvoru?" A ona mu
odgovori: "Moj brat." Zmaj je opet zapita: "A šta je
došao?" A ona mu odgovori: "Došao da me vidi." Onda zmaj srdito
reče: "Nije on došao da te vidi, nego da te vodi."
Čujući Stojša iz dvora ovaj
razgovor, iziđe i on pred zmaja, a zmaj kako ga opazi, stisne se na njega, a
Stojša ga dočeka te se uhvate u koštac pa se ponesi. Jedan put Stojša obori
zmaja i pripuši na zemlju, pa mu reče: "Šta ćeš sad?" A zmaj mu
odgovori: "Da si ti pod mojim kolenima kao ja što sam pod tvojim, ja bih
znao šta bih radio." Onda mu Stojša reče: "Ja tebi ne ću ništa,"
pa ga pusti. Onda ga zmaj uzme za ruku pa ga uvede u dvor i stanu se veseliti
za nedelju dana.
Jedan put iziđu u šetnju, i šetajući
se opazi Stojša u avliji jednu veliku jazbinu – otišla pod zemlju, pa onda
reče: "A šta je to, zete? Kako možeš u svome dvoru trpeti toliku propast?
Za što to ne zaroniš?" Zmaj mu odgovori: "E moj šura, ne mogu ti od
sramote ni kazati šta je to. Ima ovamo jedan zmajevski car, pa s nama često ima
rat, i sad skoro imamo rok da se udarimo; pa kad se god pobijemo, svu nas
trojicu nadbije, i što uteče u ovu jazbinu ono ostane." Onda mu reče
Stojša: "Hajde zete, da udarimo na njega, dok sam i ja ovde da vam pomognem,
da bismo ga kako satrli." A zmaj odgovori: "Ja ne smem ni po što pre
roka." Kad Stojša vidi da oni ne smeju da udare, onda se on sam digne da
traži cara zmajevskoga.
Pošto jedva jedan put napipa,
dođe pred dvore i opazi navrh dvora zeca gde stoji. Onda zapita dvorane šta
onaj zec navrh dvora radi. A dvorani mu odgovore: "Da se ko nađe da skine
onoga zeca, zec bi se sam zaklao, sam oderao, sam isekao, sam pristavio, pa se
sam skuvao; ali to ne sme niko učiniti za svoju glavu." Stojša kad to
čuje, on uzleti na konju pa skine zeca, a zec se sam odmah zakolje, sam se
odere, sam iseče i sam se pristavi k vatri.
Onda Stojša iziđe na zmajev
čardak pa legne u hlad, a dvorani kad vide šta učini, stanu mu govoriti da
beži: "Beži, junače, kud te dvoje oči vode, dok nije došao zmaj, jer ćeš
zlo proći ako te zateče." A Stojša im odgovori: "Šta ja marim za
vašega zmaja, neka dođe nek se najede zeca."
Kad malo čas, eto ti zmaja;
kako dođe odmah opazi da zeca nema pa poviče na dvorane: "Ko je to
uradio?" A oni mu kažu: "Došao jedan delija te skinuo zeca, i eno ga
gore na čardaku." Onda im zmaj reče: "Idite i kažite mu nek mi ide iz
dvora, jer ako mu dođem, ne će mu ni kost s košću ostati." Dvorani iziđu
na čardak k Stojši pa mu kažu šta veli zmaj, a Stojša se oseče na njih:
"Idite kažite zmaju, ako mu je žao zeca, neka mi iziđe na mejdan."
Kad oni to kažu zmaju, a zmaj
cikne, sve vatra sipa iz njega, pa poleti s na čardak, a Stojša ga dočeka, pa
se ponesu: niti se Stojša daje oboriti, niti može zmaja da obori; najposle reče
Stojša zmaju: "Kako ti je ime?" A zmaj mu odgovori: "Moje je ime
Mladen." Onda mu Stojša rekne: "I ja sam najmlađi u oca i
majke;" pa se onda puste i pobratime, i tvrdu veru dadu jedan drugome da
će bratski živeti. Posle nekoga vremena reče Stojša zmaju: "Šta čekaš one
zmajeve što beže u onu jazbinu? Hajde ti da mi udarimo na njih i prije
roka."
Zmajevski car pristane, i tako
pođu njih dvojica, da udare na zmajeve. Kad ona tri brata zmaja čuju da se
Stojša udružio i pobratimio sa zmajevskim carom, i da sad oba dvojica idu na
njih, oni se uplaše pa skupe silnu vojsku, te iziđu s vojskom preda njih, a ovi
udare na celu vojsku, i sve razbiju i rasteraju, samo ona tri zmaja uteknu u
onu jazbinu. Onda ova dvojica brže vuci slamu, pa guraj u onu jazbinu, pa onda
zapale, i tako sva tri zmaja onde propadnu.
Posle toga Stojša opravi sve
tri sestre, i krene sve blago iza sva tri zmaja, a zmaju pobratimu ostavi
njihove dvore i svu njihovu državu, pa se digne sa svojim sestrama u svoje
carstvo, i sretno dođu k materi, pa mu mati preda carstvo, te je carovao do
svoga veka.