Lovac se šunjao, a lav je lagano šetao, šapu pred šapu. Onda
je stao i onjušio vazduh. Učinilo mu se da je osetio miris čoveka.
I
lovac je stao . Činilo mu se da ga je lav namirisao.
Lavu
nije bilo do borbe. Nije bio raspoložen. Uostalom, to i nije bio veliki lav. Malo
ga je i bio strah. A ni lovac nije bio pravi lovac već kao bajagi.
Lav
pođe napred a granje ispod njega poče da pucketa.
Lovac
požuri. Odjednom lava nestade. Nije se čulo ništa. Lovac, polako, na prstima, pođe
nasumice, ali zape i pade. Okrenu se da pogleda o šta se sapleo, kad ono - lavlјi
rep. " Aha, tu si! " pomisli lovac i uhvati lava za rep a lav se iznenadi
i pobeže.
A
lovac ?! Kao bajagi lovac,kaže da nije baš siguran da je to bio lav, možda je bio
mačak, a možda i miš. Sigurno je bio miš, sudeći po glasu: učinilo mu se da je čuo
cijukanje.