"Pogledaj," reče otac kćerci, dok su zajedno
razgledali zoološki vrt.
"Vidi, ovo je papagaj!"
Nena je gledala, razrogačivši oči, šarenu pticu, koja je
stajala na prečki. Nešto tako lepo još nikad nije videla. "Samo, kljun joj
je kriv. Zar ti se ne čini da je tako, tata?" upitala je oca.
A znate šta se onda dogodilo? Odjednom je čula kreštavi
glas:
"Misliš da je to ružno , dete, a ti i nemaš kljun.
Sve što imaš to su te strašne duge tanke noge, ha, ha , ha!"
Nemate pojma kako je to uplašilo malu Nenu... Pripila se
uz oca, koji joj je pričao da papagaji mogu da govore i da se ljute, ako im
neko kaže da nisu lepi. Papagaj je ptica koja može da govori i da se ljuti, a
to Nina nije znala. Njoj je ta ptica bila odvratna i ona je poželela da odmah
idu kući.
Tako Nina nije videla ništa od celog lepog zoološkog
vrta, osim velikog šarenog ljutog papagaja.