Živeli deda i baka. Imali su unuku Mašu.
Jednoga letnjega dana Mašina prijateljice krenule su
u šumu brati jagode pa su i nju zvale sa sobom. Deda i baka nakon kratkog oklevanja
dopuste unuci da pođe s prijateljicama.
Deda je ipak upozori:
- Draga Mašo, drži se prijateljica. Ne odvajaj se od njih i ne
skreći sa puta!
Devojčice su veselo skakutale šumskim puteljkom i izbile na proplanak
pun slasnih šumskih jagoda. Smesta ih stanu skupljati u svoje pletene korpe. No
Maša je otišla iza grmlja pa je zaostala za devojčicama. Hodala je tako dugo,
lutala šumom i naposletku shvatila da se izgubila. I dok je tako prestrašeno
tumarala među visokim stablima, dođe do neke kolibe. Pokucala je, ali niko
nije odgovarao. Vrata su bila pritvorena pa je ušla.
U kući je inače živeo medved. Sada ga nije bilo jer je i on u
šumi brao jagode i bobice. Kad se uveče vratio i našao Mašu kako sedi na klupici
u kuhinji, jako se obradovao. - Hoćeš li mi pokazati kako da se vratim kući? -
Pita ga Maša puna nade.
- A ne, nikako! Ostaješ kod mene. Jedva sam dočekao neko
društvo.
Maša se rasplakala i stala preklinjati medveda da je odvede kući, ali
on nije hteo ni da čuje za to. I tako je Maša ostala zarobljena kod medveda
u šumskom kolibi.
Medved je po cele dane lutao šumom, a Maši je branio da ikamo ide bez
njegove dozvole.
- Ako pobegneš, ulovit ću te i pojesti! - Govorio je svakoga jutra.
Maša se nije dala prestrašiti. Po cele je dane smišljala kako
bi mogla da pobegne medvedu. Mislila je, mislila i smislila!
- Medvede, medvede! Molim te, odnesi barem mali dara dedu i baki
u selu! - Molila je.
Gle čuda, medved pristane. Maša je ispekla mnogo kolačića, a onda
je iz podruma izvukla nekakvu veliku košaru pa mu reče:
- Ovu ću košaru napuniti kolačima, a ti je odnesi u moje selo. Ali
da ih nisi jeo! Gledam te s krova i pazim što radiš!
Medved gunđajući nakratko izađe iz kuhinje, a Maša brzo uskoči u korpu
i pokrije se kolačima. Kad se meda vratio, naprti korpu na leđa i uputi se
u selo.
Hodao je tako, hodao pa se i umorio.
- Uh, sest ću na panj i pojesti kolačić! - Uzdahne. - Gladan
sam i umoran.
Odjednom se začuje Mašina vika:
- Visoko sedim, daleko vidim! Ne sedaj na panj, ne jedi kolačiće!
Medved se stane obazirati oko sebe pa reče:
- Lukava je ona! Visoko sedi, daleko vidi!
Zatim podigne košaru pa nastavi dalje. Prošao je još malo, ali
onda opet oseti umor i glad.
- Uh, sest ću na panj i pojesti kolačić! - Uzdahne. - Gladan
sam i umoran.
Maša iz korpe opet viče:
- Visoko sedim, daleko vidim! Ne sedaj na panj, ne jedi kolačiće!
Medved ustane kao da ga je pčela ubola i potrči što je brže mogao.
Našao je naselje i kolibu babe i dede pa im pokuca na vrata: - Kuc-kuc! Otvarajte,
otvarajte! Nosim vam darove od unuke!
Ali jao! Selo je bilo puno pasa što su gotovo smesta nanjušili
medveda. Poput osa sjatiše se u dvorište i navale na njega. Medved se
sav isprepadao pa je dao šapama vetar, a košaru je zaboravio kraj vrata.
Baba i deda istrče iz kolibe i spotaknu se o košaru.
U čudu podignu poklopac, a unutra sedi Maša, gricka kolačiće i smeje se.