Sutra je Sarin rođendan. Mama peče kore za tortu. Pomaže joj prijatelјica,
jer Sara je mala a Sanja još manja.
Ali Sara misli da je velika. Čini joj se da je ove nedelјe svaki dan rasla
za jedan centimetar, možda joj se tako samo čini. A i pravi se važna (tako kaže
Sanja), jer sutra je njen rođendan - tačno deset godina.
Mama kaže da je sad pola devojke. Ne sviđa joj se što je pola, ali ono devojka
- to joj se sviđa.
Sanja hoće da meša smesu za fil, ali Sara joj ne da. “Ne diraj! To je moj
fil (naglašava ono „moj“), za moju tortu, za moj rođendan!
Sanja uvređeno ostavlјa posudu sa filom i odlazi u sobu.
„Sanja“, kaže Sara posle nekoliko minuta“ da li da obučem sutra plavu suknju
ili one bele pantalone sa cvetićima pri dnu ?“
Ali Sanja se pravi da je ne čuje, kao: čita knjigu.
Sara zove Minu, drugaricu iz klupe na telefon:
“Hej, Mina, šta ćeš sutra obući kad budeš pošla kod mene na rođendan ?!“
„Jao, Saro, tako mi je žao, ali neću moći da dođem kod tebe. Idem s mamom
na aerodrom - dolazi mi tetka iz Londona.“
Sara spusti slušalicu bez reči. Onda uzme mobilni i otkuca poruku (već treći
put) svom najbolјem drugu Fići da ga podseti da sutra ne zakasni ni jedan minut
na proslavu rođendana.
Od Fiće stiže poruka da ide u selo, dolazi unedelјu i tada će joj doneti
poklon koji je već kupio i, naravno: žao mu je.
Sara je već lјuta. Izlazi iz stana i preskače po dve stepenice do drugog
sprata. Tamo stanuje Nena, s kojom ide često u vožnju biciklom.
Vrata otvara tetka Lela, Nenina mama: “Saro, Nena je otišla sa Jovanom u
Vrujce. Zamolila me da ti kažem da se ne lјutiš što neće biti kod tebe sutra na
rođendanu, ali to i nije važno, vi ste ionako stalno zajedno.
“Sara, bez „doviđenja“ silazi lagano niz stepenice.
Ulazi u stan, pogleda u Sanjinu sobu, a ona i dalјe čita, ne obraća pažnju
na Saru.
Sari se čini da tu nešto nije u redu: kako su odjednom i Mina, i Nena i Fića
sprečeni da dođu na njen rođendan.
U jednom trenutku joj se učini da je Sanja zaverenik, ali nije bila sigurna.
„Mama, možemo li Sanja i ja da ti pomognemo? Sanja bi mogla da meša fil,
a ja bih mlela orahe.
“Mama kaže Sari da izađe iz kuhinje, da ne smeta i da je skoro sve već gotovo.
Ulazi Sanja u kuhinju i kaže majci: „Mama, sutra je Sarin rođendan ali mene
boli zub, a imam ionako zakazano kod zubara, zar si zaboravila - u pet.“
Sara samo što ne zaplače. Pa, kakav je to rođendan?!
Mama iznervirana, jer je zaista zaboravila na zubara, Sanja sa tužnim izrazom
lica.
Sara više ne može da izdrži: suze se slivaju niz obraze.
Tetka Dara, „mamina desna ruka“ u pripremama rođendana, upita:
„Saro, dušo, boli li te nešto? Što plačeš? “E, samo je trebalo da se postavi
to pitanje!
Sad Sara glasno plače i govori isprekidano, tako da niko ne razume.
Mama je u čudu. Stoji nemoćno pored sudopere i seti se nečega zbog čega bi
i ona mogla da zaplače.
Zvoni telefon. Mama podiže slušalicu. „Dobro, Mina, vidimo se sutra u pet.“
Sara gleda u mamu i kao da ne veruje kad joj mama prenosi Minin pozdrav.
Stiže poruka na mobilnom ali Sara neće da pogleda. Tetka Dara čita poruku
od Fiće: Tata je otišao sam, a ja sam sutra kod tebe u pet.
Sanja otvara vrata stana. Utrčava zadihana Nena:
„Nisam otišla u Vrujce, išla sam da ti kupim poklon, ali Sanja i ja smo htele
da se našalimo, nisi valјda lјuta!“
Sari se osušile suze na, sad već zarumenjenim obrazima.
„Bezobraznice!“ kaže ali vidi se da im je oprostila.
Nena kaže da sad mora da ide kući a Sanja i Sara šapuću nešto i dogovaraju
se da mama ne čuje.
„Važi“ kaže Nena i zaverenički namigne, a mama kaže tiho svojoj prijatelјici:
„Mislila sam da poznajem svoju decu, ali vidiš - pozorište.“
„Znaš šta, Sanja“ kaže Sara „ti zaboravi na fil, a ja ću na ovu tvoju zaveru,
važi?!
Važno je da se mi slažemo, jer mi smo sestre.
Ali, ipak, to je moja torta za moj rođendan.“