Bila jednom tri medveda.
Jedan veliki medved, jedan srednji i jedan mali medved. Živeli su u slatkoj
kući na kraju šume i imali jedan mali krevet, jedan srednji i jedan vrlo veliki
krevet; jednu malu stolicu, jednu običnu i jednu ogromnu stolicu; jedan
tanjirić, jedan tanjir i jednu tanjirčinu.
Svako jutro spremali su
ogroman lonac kaše i iz njega punili tanjirić, tanjir i tanjirčinu, dok im se
kaša hladila, išli bi u šetnju.
Jednog jutra prolazila je
kroz šumu devojčica Zlatokosa, pa je ugledala kućicu i ušla u nju. Jasno je da
to nije bila lepo vaspitana devojčica, inače ne bi nikad ušla bez poziva u tuđu
kuću. Videla je tri tanjira kaše i htela da je proba. Ali joj je kaša iz velikog
tanjira bila preslana, iz srednjeg preslatka, a samo je kaša u malom tanjiru
bila ukusna. I svu ju je pojela. Zatim je probala sve tri stolice, ali kad je
sela na malu stolicu, ona se slomila. Popela se uz stepenice i tamo našla tri
kreveta. Probala je veliki i srednji krevet, a kad je legla na mali, zaspala
je.
Medvedi su se vratili
kući."Neko je jeo iz mog tanjira!" mumlao je veliki medved.
"Neko je probao moju kašu!", mumlao je srednji medved. "A neko
je svu moju kašu pojeo!", pištao je mali medved. Onda su primetili da je
neko sedeo na njihovim stolicama, a mali medved se razvikao: "Neko je
slomio moju stolicu!" Pošli su da pogledaju ima li koga u kući i najzad su
otišli i gore u spavaću sobu."Neko je spavao u mom krevetu", rekao je
srednji medved. "U mom krevetu je neko spavao i još uvek je u njemu!"
cikao je mali medved. Zlatokosa se u tom času probudila i tako prestrašila da
je iskočila pravo kroz prozor i odjurila.
Tri medveda je nikada
više nisu videla.