Bio jedan car, pa imao tri sina i jednu ćer, koju je u kavezu
hranio i čuvao kao oči u glavi. Kad devojka odraste, jedno veče zamoli se ocu
svome da joj dopusti da iziđe s braćom malo pred dvor u šetnju, i otac joj
dopusti. Ali tek što iziđe pred dvor, u jedan mah doleti iz neba zmaj ščepa devojku
između braće i odnese je u oblake. Braća otrče brže bolje k ocu i kažu mu šta
je bilo, i reku da bi oni radi svoju sestru potražiti. Otac im dopusti da idu
da je traže, i da im svakome po konja i ostalo što treba za put, i tako oni
otidu.
Po dugome putovanju naiđu na jedan čardak, koji niti je na nebu ni
na zemlji. Došavši onde, pomisle da neće u onome čardaku biti njihova sestra,
pa se odmah stanu dogovarati kako bi se popeli, i posle dugoga promišljavanja i
dogovora, dogovore se da jedan od njih svoga konja zakolje, i od kože konjske
da okroje oputu, pa pritvrdivši jedan kraj od nje za strijelu, da puste odozdo
strijelu iz luka da se dobro za čardak prihvati, kako bi se uz nju peti mogli.
Mlađa dva brata reku najstarijemu da on svoga konja zakolje, ali
on ne htedne, pa ni srednji ne htedne, onda najmlađi zakolje svoga, od kože
njegove okroji oputu, jedan kraj od nje veže za strijelu, pak je pusti iz luka
u čardak. Kad dođe da se penju uz oputu, opet najstariji i srednji ne htednu se
peti, nego se popne najmlađi.
Popevši se gore, stane ići iz jedne sobe u drugu, i tako naiđe pa
jednu sobu u kojoj vidi svoju sestru gde sjedi a zmaj joj metnuo glavu na krilo
pa spava a ona ga bište. Ona kad vidi brata svojega, uplaši se i dočne ga tiho
moliti da beži dok se nije zmaj probudio, ali on ne htedne, već uzme buzdovan,
pa razmahne njime i udari zmaja u glavu. A zmaj iz sna maši se rukom na ono
mjesto gde ga je on udario pa reče devojci: "Baš ovde me nešto
ujede." Kad on to rekne, a carev ga sin još jednom udari u glavu, a zmaj
opet reče devojci: "Opet me nešto ovđe ujede." Kad on i treći put
zamahne da ga udari, onda mu sestra rukom pokaže da ga udari u život, i on ga
udari onamo, i kako ga udari, zmaj ostane na mjestu mrtav, a careva ga kći
sturi s krila, pa pritrči bratu svome, te se s njime poljubi, pa onda uzevši ga
za ruku stane ga voditi kroz sve sobe.
Najprije ga uvede u jednu sobu u kojoj je bio jedan vran konj za
jaslima privezan s celim takumom od čistoga srebra. Po tom ga odvede u drugu
sobu, u kojoj je za jaslima stajao beo konj s takumom od suvoga zlata.
Najposlije ga odvede i u treću sobu gde je za jaslima bio kulatast konj i na
njemu takum dragog kamenja iskićen.
Kad prođe te sobe, onda ga sestra odvede u jednu sobu u kojoj je devojka
jedna sedela za zlatnim đerđefom i zlatnom žicom vezla. Iz te sobe odvede ga u
drugu u kojoj je druga devojka zlatne žice ispredala. A najposlije uvede ga u
jednu sobu u kojoj je treća devojka biser nizala, i pred njom na zlatnoj
tepsiji od zlata kvočka s pilićima biser kljucala.
Sve ovo obišavši i viđevši vrati se natrag u onu sobu gde je zmaj
mrtav ležao, pa ga izvuče na polje i baci na zemlju a braća kad ga vide, umalo
ih groznica ne uhvati. Po tom najmlađi brat spusti najprije sestru svoju braći,
a onda sve tri devojke svaku s njezinijem radom, jednu za drugom; spuštajući devojke
braći, svaku je namjenjivao čija će koja biti a kad spusti treću, i to onu s
kvočkom i pilićima, on nju za sebe namijeni. Braća njegova zavideći mu što je
on bio junak te je sestru našao i izbavio, preseku oputu da on ne bi mogao
sići, pa onda nađu u polju jedno čobanče kod ovaca, i preobuku ga i umesto
brata svoga ocu povedu, a sestri svojoj i devojkama oštro zaprijete da nikome
ne kazuju šta su oni učinili.
Poslije nekoga vremena dozna najmlađi brat na čardaku da se braća
njegova i ono čobanče onim devojkama žene. Onaj isti dan u koji se najstariji
brat vjenčavao, on uzjaše na vranca, pa baš kad su svatovi iz crkve izlazili
doleti među njih, te svoga brata, mladoženju, udari malo buzdovanom u leđa da
se odmah s konja premetnuo, pa onda odleti opet natrag u čardak. Kad dozna da
mu se srednji brat ženi a on u ono isto vrijeme kad su svatovi iz crkve išli,
doleti na đogatu, te i srednjega brata onako udari da se odmah s konja premetnuo,
pa između svatova opet odleti.
Na posletku doznavši da se čobanče njegovom devojkom ženi, uzjaše
na kulaša, i doleti u svatove baš kad su iz crkve izlazili, te mladoženju
buzdovanom udari u glavu da je na mjesto mrtav pao, a svatovi onda đipe da ga uhvate,
ali on ne htedne ni bežati, nego ostane među njima, pa se pokaže da je on
najmlađi carev sin a ne ono čobanče, i da su ga braća iz zavisti ostavila na
onome čardaku u kome je on sestru našao i zmaja ubio, a to sve zasvedoči i
sestra i one devojke. Kad car to čuje, on se naljuti na svoja dva starija sina
i otera ih odmah od sebe, a njega oženi devojkom koju je sebi izabrao i ostavi
ga nakon sebe da caruje.