Išla
je lagano i razmišlјala kako to da danas, onako lak zadatak iz matematike nije uspela
da reši.
Nije
bio njen dan ili kako tata kaže naišla žuta minuta. Bez veze.
Ide
Jasna, gleda u vrhove svojih patika i vidi nešto - malo i žuto mače.
"Ne
na ulicu!" kaže Jasna, a mače gleda u Jasnu i mauče jedva čujno.
"Ti
si maco gladna" kaže Jasna i vadi iz ranca kesu sa polupojedenom užinom. Mače
halaplјivo pojede ponuđenu užinu i, evo, već prede zadovolјno.
Te
večeri Jasna je unela mače tako da roditelјi nisu primetili.
"Baš
si ti umilјata maca" kaže Jasna, a mače trlјa glavicu o Jasninu nogu.
"Kako
da te zovem? pita Jasna macu ali izbor imena je, naravno, njen, Jasnin zadatak.
Posle
dužeg razmišlјanja, odluči da će se mače zvati Moni.
Sad
je pola posla bilo gotovo. Ujutro će reći mami kako je mače bilo u njihovom vrtu.
Mama
voli životinje ali nije raspoložena da ih gleda kako šetaju po kući.
Valјda
će nekako uspeti da odobrovolјi majku.
Kada
je sledećeg jutra Jasna sišla na doručak, čula je kako mama iznervirano govori tati
Mišić
Boni
"Zamisli,
Bane, imamo miša u kuhinji! Pa to je strašno! Otkud on?! I to neki mali, ovolicki
(pokazuje mužu od palca do kažiprsta)".
"A
imamo i mače "nadovezuje se Jasna, jer misli da je ovo pravi trenutak
"ovolicko"
(i
ona pokazuje koliko je mače približavajući obe šake jednu drugoj kao da će da aplaudira)..
Tata
poče da se smeje. "Pa ovaj dan je dobro počeo: imamo dva gosta!" Mama
gleda u Jasnu koja, preskačući po dve stepenice, ode u svoju sobu i donese Monija.
"E,
draga, sad ti idi u kuhinju i donesi svog maleckog miša!" nastavlјa tata šalu.
Mama ćuti, ne zna da li da nastavi da se nervira zbog miša ili što je mače provelo
noć u Jasninoj sobi.
Jasna
uzme šolјu za kafu bez drške, usu malo mleka iz svoje šolјe i stavi ispred Monija.
Najzad,
mama upita: "Otkud ti mače?" Ali tata opet spasi situaciju rekavši:
"Ženo,
danas spremaš ručak za petoro."
Mama
ne reče ništa, ustade i poče da sklanja ostatke od doručka.
Jasna
je sijala od sreće: mama je neće grditi, jer je tata, mada u šali, dao dozvolu da
njen kućni lјubimac ostane u kući.
Mišić
se pojavi u trpezariji ali ga niko ne primeti,osim Monija.
"Uzmi
malo!" reče tiho Moni.
"Ja
sam mišić Boni i ne mogu s tobom da pijem mleko jer ti možeš da me pojedeš."
"Neću,
časna reč. Da sam hteo da te pojedem, mogao sam to odmah da uradim, a ne da s tobom
pričam, zar ne?"
"Biće
da je tako" reče bojažlјivo Boni, lagano se približavajući šolјici s mlekom.
"Ja
sam mače Moni i nisu mi miševi na jelovniku. Čuo sam od bake da smo nekad jeli miševe
ali to je davna prošlost."
Boni
priđe i poče da pije mleko.
"Hvala
ti drugar, baš si kul! Ti si iz ove kuće, zar ne?"
"Ne"
reče Moni "donela me Jasna sinoć, a ti?"
"Ne
znam šta da ti kažem. Sinoć smo moji roditelјi, braća, sestre i ja večerali.
Onda
odjednom tata viknu: Beži! I ja sam bežao, bežao, bežao, bežao...."
"Stani!"
reče Moni.
"Stao
sam" uzbuđeno reče Boni
"i
jutros ja kod nekog šporeta, a žena viče:'Ju, ju, miš !'
Otkud
ja u kući,otkud kod šporeta - pojma nemam! Čudo! Kažem ti. Kakva je to kuća, nigde
rupe da se zavučem u nju!
I
eto, sad pijem mleko sa mačkom! To je san!"
"Ma,
smiri se, Boni, ne sanjaš! Pij mleko!"
"Kaži
šta ja da radim, gde da idem, ne znam!"
"Ne
brini, Boni, sve će to ispasti dobro. Eto, živećeš ovde sa mnom.."
"Jel?!
Baš si duhovit, Moni! Tebe će devojčica da mazi, ti ćeš da predeš, a ja? Ko će mene
da mazi, a?
Gde
si video i čuo da miševi predu i da se umilјavaju!? Ko još mazi miševe?"
"Možda
si u pravu, a - možda i nisi." reče zamišlјeno Moni.
Jasna
uze Monija u naručje i ode u svoju sobu.
Tata
i mama ostadoše da popiju kafu.
Boni
htede da pođe za Monijem ali odustade. Ode u kuhinju, šćućuri se iza šporeta i zadrema.
Jasna
je u svojoj sobi mazila Monija, a zatim uze sveske i knjige da radi domaće zadatke
i da uči.
Moniju
je bilo dosadno. Reši da malo odspava. Ali nije mogao. Razmišlјao je o Boniju i
njegovim rečima.
Jadni
Boni. Nјega u ovoj kući niko neće voleti.
Eto,
on, Moni, je Jasnin kućni lјubimac.
Onda
mu sinu: a zašto Boni ne bi mogao da bude njegov kućni lјubimac?!
Mama
je otišla kod frizera, tata kod prijatelјa na partiju šaha, a Jasna u školu.
Moni
siđe u kuhinju i tiho pozva Bonija.
Boni
izađe pitajući se u sebi da Moni nije promenio jelovnik.
“Boni,
imam ideju: ti ćeš biti moj kućni lјubimac! Nije loše, šta kažeš, a?! Šta ti je,
Boni?“
Boni
je zateturao, zakolutao očima, ali se, najzad malo smiri.
“Ma,
ništa, u redu je.
To,
to ti misliš ozbilјno?!
Vežeš
mi lančić oko vrata i pokazuješ me prijatelјima!“
„O,
Boni, zašto si takav. Ja to najozbilјnije mislim.
Kakvi
lančići? Kakvi prijatelјi?
Pa
ja imam samo dva prijatelјa: devojčicu i tebe.“
Utom
se vrata otvoriše i u kuću uđe tetka Nena noseći na tacni tri parčeta torte. Videći
miša,ispusti tacnu sa tortom,pope se na stolicu vičući:“Miš! Miš!
“Miš
skoči Moniju na leđa, Moni poče da se penje na zavesu.
Tetka
Nena ne silazi sa stolice i sad viče:“Upomoć! Mačka!“
Tata
nije našao društvo za šah i čuvši viku iz kuće, požuri.
Šta
je imao da vidi: tetka Nena na stolici, torta na podu, a Moni i Boni sišli sa zavese
i brkovi im beli od šlaga sa torte.
„Šta
se ovde događa?“ pita tetka Nena tatu, a tata kaže:
“Pst!
Idem po kameru - ovo je vredno da se ovekoveči.“
I
tako: u Jasninoj sobi je fotelјa a u fotelјi spavaju Moni i Boni.
Ono
što je tata zabeležio kamerom prenele su neke televizijske kuće.
Bilo
je mišlјenja da je to fotomontaža, ali Moni i Boni znaju istinu.