Nekakav kralj zaprosi za svoga
sina od drugoga kralja kćer, i pošalje mu knjigu ištući devojku i uz knjigu obeležje
na devojku. Kad kralju knjiga dođe i vidi šta mu piše, on reče poslaniku:
"Ja ti, prijatelju, ne mogu ništa odgovoriti, dok ne pitam devojku."
Po tom otišavši k svojoj kćeri kaže joj, kako je ta i ta kralj prosi za svoga
sina i poslao prsten za obeležje, "nego" veli "šta ću mu
odgovoriti?" A ona reče ocu: "Odgovori mu: ako mi ne donese tri
prstena jedan od zvezda, drugi od meseca a treći od sunca, ja ga neću."
Kralj kaže sve ovo poslaniku i
pristavi: "Pozdravi svoga kralja, i zahvali mu od mene na pitanju i moli
ga, da mu ne bude žao na odgovor moje osione kćeri, ali joj ne mogu
ništa." Poslanik se vrati i kaže svojemu kralju, šta je i kako, a kralj se
razljuti i stane misliti, kako bi dobavio ova tri prstena, pa najposle turi
glas po svemu svetu: ko mu dobavi ova tri prstena, da će mu dati polovinu
kraljevine svoje ili blago nebrojeno.
Ali sve zafajdi. Najposle
kraljev sin padne u veliku žalost, i već htede od jada da se ubije, kad tumaravši
onako zađe u nekakvu planinu i nabasa na jednu babu, gde ukraj puta sedi. On
joj nazove pomoz' Bog, a ona mu prihvati: "Bog daj budi, nesretni pa sretni
i presretni sine!" Kraljev sin kad ovo ču, on se začudi i upita je, šta će
ovo reći, a ona odgovori: "Ti si bio propao, ali si naišao na lekara, koji
će te – ako Bog da – od te muke izbaviti." Tada on poče da joj kazuje, šta
mu je, a ona mu ne dade, nego zavika: "Dosta, dosta, ja znam što ti je,
nego uzmi ovu travu što mi je u nedrima, te je u svoja nedra stavi; raščešljaj
mi kose i pusti mi polovicu spreda a polovicu niz pleći, pa do doveče ostani
ovde kod mene."
On je posluša: uzme joj travu
iz nedara i stavi u svoja nedra, pa rasplete joj kosu koja pade po dolini sva
crna kao ugalj, samo ređe koja seda. A kad bi ispred večera, reče baba kraljevu
sinu: "Prvu zvezdu kad ugledaš, izvadi tu travu iz njedara i reci: daj mi
Bože prsten." On tako i učini, i tek što izreče što mu je rekla, zvezda se
uzigra, te pred njega prsten pade i u njemu ona ista zvezda.
Potom reče mu baba, da pazi
kad izađe iza gore mesec, pa da isto učini. I on učini, i prsten mu pade i u
njemu mesec. A kad bi u jutru prije sunca, reče mu baba: "Pazi dobro, kad
uspomalja sunce, pa kad pomoli, gledaj ga kroz moje kose, dokle sa svijem
iziđe, i tri puta reci: "Pretvori mi Bože od ove kose prsten kao
sunce!" Te on tako učini, i tek što treći put zavika, provrte mu se od onih
kosa prsten sjajan kao sunce.
Pošto kraljev sin ovako dobavi
sva tri prstena, upita babu: "Šta sam ti dužan?" A ona mu odgovori:
"Ništa drugo, nego dokle si živ, da se za moju dušu Bogu moliš, jer ću ja
do malo dana umreti, i da ne kazuješ nikome." Potom joj kraljev sin
zahvali i u ruku je poljubi, i s njom se oprosti, i došavši doma kaže sve
svojemu ocu, a on s onim prstenima pošalje k devojci, i ona pođe za njega i s
njime se po zakonu venča.