U vreme dok je džungla još bila tiha i tajanstvena, ženka
pantera po imenu Bagira često se dugo šetala prašumom. Jednog jutra, za vreme
šetnje, Bagira začu dečji plač koji je dolazio s obale reke. Oprezno se
približila obali i ....
-Pa to je dečak! -Uzviknu iznenađeno.
Bagira odluči dečaka odnese vučici koja je imala
mladunče. Hranila ga je i brinula se o njemu kao da je njeno.
Oduševljeni što imaju još jednog člana porodice, nazvaše
ga Mogli.
Mogli je sretno rastao u džungli i sa svima se
sprijateljio a naučio je i jezik životinja.
Ali džungla je za Moglija krila mnoge opasnosti. Njegove
prijatelje je najviše plašilo prisustvo strašnog tigra Šir Kana koji je mrzeo
ljude. Zato odlučiše da Moglija od tada neprestano čuva i štiti medved Balu.
Mogli i Balu su provodili mnogo vremena zajedno, igrajući
se u džungli. Ali medved je stalno osećao prisustvo tigra koji je vrebao u
blizini, i upozoravao je dečaka da se nipošto ne udaljava od njega.
Mogli je bio veoma nestašan i jednog dana kada je Balu
zaspao, zašao je sam dublje u prašumu. A Šir Kan je samo to i čekao ... Na
sreću, verni Balu stigao je na vreme spasiti dečaka. Dve životinje su se suprotstavile
jedna drugoj u surovoj borbi. Upravo tada poče strašno nevreme. Grom udari u
jedno drvo i izazva požar.
Da bi pomogao svom prijatelju Balu, kojeg je tigar skoro
pobedio, Mogli zapali nekoliko suvih grana i poče da tera tigra. Razjarena zver
koja se plašila vatre pobeže u džunglu.
Medved je shvatio da više nije mogao štititi dečaka.
Sledećeg dana Balu odluči da odvede dečaka u jedno selo. On je isprva bio
uplašen ali ubrzo se sprijateljio sa jednom devojčicom i ona ga povede ka
kolibama u selu.
Za Moglija započe novi život, ali nikad nije zaboravio
svoje prijatelje iz džungle koji su mu nekad mnogo pomogli.