Jedan siromah življaše u jednoj pećini i nemaše ništa do
jednu ćerku, koja bejaše mnogo mudra i iđaše svuda u prošnju, pa i oca svoga
učaše kako će prositi i pametno govoriti.
Dođe jednom siromah k caru da mu štogod udeli; car ga
upita odakle je i ko ga je naučio mudro govoriti. Ovaj mu odgovori odakle je i
kako ga je ćerka naučila. „A ćerka tvoja od koga je naučila?" upita car, a
siromah odgovori: "Bog je nju umudrio i naša jadna siromaština." Tada
mu car dade trideset jaja i reče mu: "Ponesi ovo tvojoj ćerki i reci joj
neka mi iz tih jaja izleže pilad, pak ću je dobro darovati, ako li pak ne
izleže, hoću te staviti na muke."
Siromah otide plačući u pećinu i kaže sve ćerki. Ona prepozna
da su jaja skuvana, i reče ocu da pođe spavati, a da će se ona za sve brinuti.
Otac je posluša i otide spavati, a ona dohvati lonac i stavi na vatru punu vode
i boba, i kad skuva bob, zovne ujutro oca i reče mu da uzme ralo i volove pa da
ide orati pokraj puta kuda će proći car, i reče mu: "Kad vidiš cara, uzmi
bob pak seji, i viči: ""haj volovi, pomozi Bože da rodi skuvani
bob."" Kad te car zapita kako može roditi skuvani bob, a ti reci: kao
i iz skuvanih jaja izleći se pilad."
Siromah posluša ćerku pa otide te stane orati. Kad ugleda
cara gde ide, on stane vikati: "Haj volovi, pomozi Bože da rodi skuvani
bob." Čuvši car ove reči, stane na putu i reče siromahu: "Siromaše,
kako može roditi skuvani bob?" A on mu odgovori: "Čestiti care, kao i
iz skuvanih jaja izleći se pilad."
Shvati car odmah da ga je ćerka naučila, pa zapovedi
slugama te ga uhvate i dovedu pred njega, pa mu onda pruži balu lana govoreći:
"Uzmi to, i od toga imaš učiniti guminu i jedra sva što je od potrebno za
jedan brod; ako li ne, izgubićeš glavu."
Onda siromah s velikim strahom uzme balu i plačući ode kući
i kaže sve svojoj ćerki. Ćerka ga pošalje da spava obećavajući da će ona sve to
učiniti. Sutradan uzme mali komad drveta, pa probudi oca i reče mu: "Na ti
ovo drvo i ponesi ga caru neka mi od njega napravi kudelju i vreteno i stative
i ostalo što treba, pa ću ja njemu napraviti sve što naređuje." Siromah
posluša ćerku i iskaže caru sve kao što ga je ona naučila. Car čuvši ovo začudi
se i stane misliti šta će činiti, pa onda dohvati jednu malu čašicu i reče mu:
"Uzmi ovu čašicu i ponesi tvojoj ćerki neka mi njom isuši more da ostane
polje."
Siromah posluša i plačući ponese ćerki onu čašicu i kaže
joj sve što je car rekao. Devojka mu reče da ostavi do sutra i da će ona sve
učiniti A sutradan zovne oca i da mu litru stupe i reče "Ponesi ovo caru i
reci mu neka ovim zatisne sve izvore i sva jezera, pak ću ja isušiti
more."
Siromah otide i tako caru reče. Car vide da je devojka
mnogo mudrija od njega, zapovedi mu da je dovede; a kad je dovede i oboje se
poklone pred njim, onda je car zapita: "Pogodi, devojko, šta se može
najdalje čuti?" Devojka odgovori "Čestiti care, najdalje se može čuti
grom i laž." Tada se car dohvati za bradu i obrnuvši se svojoj gospodi
zapita ih: "Pogodite koliko valja moja brada?" Kad jedni stanu
govoriti ovoliko drugi onoliko, onda devojka odgovori svima da nisu pogodili,
pa reče: "Careva brada valja koliko tri kiše letne." Car se začudi pa
reče: "Devojka je najbolje pogodila." Pa je onda zapita hoće li biti njegova
žena, i da drukčije ne može biti nego tako. Devojka se pokloni i reče:
"Čestiti care! Kako ti hoćeš neka bude, samo molim da mi napišeš na papiru
svojom rukom, ako bi se kad god na me rasrdio i mene od sebe oterao, da sam slobodna
uzeti iz tvog dvora ono što mi je najmilije." Car joj ovo odobri i
potpiše.
Pošto prođe neko vreme, car se na nju razljuti i reče
joj: "Neću te više za ženu, nego hajde iz moga dvora kud znaš."
Carica mu odgovori: "Svetli care, poslušaću, samo me pusti da prenoćim a sutra
ću poći." Car joj dopusti da prenoći, onda carica kad su bili pri večeri
pomeša mu u vino rakiju i neka mirisna bilja, i nudeći ga da pije govoraše mu:
"Pij care veselo, jer ćemo se sjutra rastati, i veruj mi da ću biti
veselija nego kad sam se s tobom sastala." Car se opijani i zaspi, a
carica uprgne konje u kola i ponese cara u kamenu pećinu. Kad se car u pećini
probudi i vidi gde je, poviče: "Ko me ovde donese?" A carica mu
odgovori: "Ja sam te donela." Car je upita: "Zašto si ti to učinila?
dali ti nisam rekao da više nisi moja žena?" Onda mu ona izvadivši onaj papir
i reče: "Istina je, čestiti care, da si mi to kazao, ali pogledaj što si
na ovaj papir potpisao: što mi bude najmilije u tvojem domu da ponesem sobom
kad od tebe pođem." Car videći to, poljubi je i vrate se opet u carski
dvor.