Irena
je za rođendan dobila mače. Bilo je belo sa žuto-smeđim šarama.
„Mau“
reklo je mače i uplašeno gledalo u Irenu.
„Oduvek
sam želela da imam macu“ šapnula je mačetu, a ono je počelo da prede.
„Kako
se zoveš?“ kaže tiho Irena, a onda sama odgovara: „Lina.“ Mačetu se sviđa ime i
umilјava se.
„Eto“,
razmišlјa naglas Irena „sad imam Linu, a za prošli rođendan dobila sam papagaja
Lorija.
“
Lori,čuvši svoje ime,provuče glavu između dve žice na kavezu i pogleda Irenu i Linu.
„Aha“
razmišlјa Lori „to nešto, što Irena mazi nema klјun, a perje mu je neugledno – pih!“
„Mau“
javi se Lina, a Irena, razume,naravno, i nosi zdelicu mleka.
Posle
večere,Irena objašnjava Lini: „Evo, ova kutija, Lino, to je tvoj krevetić, a ova
druga s peskom, to je VC. Možeš da spavaš i na mom krevetu ali da niko ne vidi.
Lina
se snašla u novoj porodici. Irena joj je bila prava drugarica.
Jutro
je. Mama i tata odlaze na posao, Irena u školu, a Lori i Lina ostaju kod kuće.
Mačke
su radoznale. Lina šeta po sobi, svuda zaviruje, njuška. Skoči na krevet, pa na
sto, pa sa stola na policu s knjigama. Na polici je kavez.
Papagaj
Lori u kavezu
U
kavezu Lori „Dobar dan, dobar dan!“ brzo govori Lori „dobar dan, gospođice Gico!“
„Mau,
mau!“ besno mauče Lina. „Nisam ja Gica, ja sam Lina“, naglašava svoje ime mačka!“
i opasno se približava kavezu.
Lori
strahuje da Lina možda ume da otvori vrata kaveza i da zavuče šapu da ga zgrabi
kao u crtanom filmu. Ali, na svu sreću, Lina nije imala takvu nameru.
Lori
se malo smirio i kaže: „O, izvinite, izvinite, hteo sam samo da vas pozdravim, pa
sam se zbunio. Kako Vam se sviđa kod nas?“
Lina
ne odgovara. Silazi sa police i njuška veliku saksiju sa cvećem.
„
Da nema kakav miš iza ormara?“ pita se Lina iako još nije probala miša. Ali, ona
je mačka i razmišlјa kao i sve druge mačke. Mačke love i ptice a Lori je ptica.
Da li on ikad izlazi iz kaveza“, razmišlјa Lina.
Lori,
kao da čita njene misli, reče: „Vidim, Lino da Vam je dosadno. Ispričaću Vam jednu
priču. Može?“
Lina
klimnu glavom i namesti se na Ireninom krevetu da sluša.
„Bila
jednom lepa mačka kao Vi, gospođice Lino. Živela je i uživala. Hranila se najluksuznijom
hranom, spavala na svilenim jastucima, slušala najlepšu muziku. Ali joj sve to dosadi.
Postade zamišlјena. Kakva je ona mačka kad ne lovi, jer sve su mačke lovci. Koga
da lovi.
Nije
izlazila iz sobe u kojoj je živela, jer ta soba, pripadala je stanu do kojeg se
stizalo liftom.
Bio
je to petnaesti sprat. Nije smela da stoji na prozoru i posmatra prolaznike jer
bi je uhvatila vrtoglavica. Šta da radi?
Pogleda
po sobi i ugleda kavez u kojem je živeo jedan papagaj plavog perja kao ja. Mačka
skoči na kavez, otvori vrata, zgrabi papagaja i pojede ga. Bila je zadovolјna. Osećala
se kao prava mačka.
Ali
kada htede da se umije i oliže šape, što je običaj svih mačaka, vide da joj umesto
njene meke, sjajne dlake telo pokriva plavo perje. Nije mogla da veruje. Šta se
to dogodilo?! Čudo! Nešto strašno, zaista strašno!
„Spava“
reče poluglasno papagaj i ućuta.
*
* *
Lina
je spavala. U snu je videla svoje šape prekrivene plavim perjem i nije znala šta
će da radi.
Onda
ugleda miša koji je pozva da pođe za njim. Ona pođe. Miš uđe u rupu na zidu a Lina
ga je pratila.
„Šta
se to događa?!“ upita se mačka. Kako ona može da uđe kroz tako malu rupu?! Ali nije
imala vremena da razmišlјa. Miš joj pokaza stolicu i kad je sela, upita je: „Gospođica
želi šišanje, zar ne?! Sve mačke kojima izraste perje kad pojedu pticu, moraju da
se ošišaju.
Šta
će misliti svet o njima, u stvari, o Vama. Zar ne?“
Lina
pristade. Miš je stručno radio svoj posao. „Gotovo“ reče “kuća časti. Nadam se da
ste zadovolјni?“
Lina
se pogleda u ogledalo i ciknu : „Iju, pa ja sam gola mačka!“ I probudi se.
Pogleda
u kavez: Lori je spavao. Pogleda svoje šape: bile su u redu. Oliza ih srećna.
Duboko
uzdahnu. „Lori, Lori!“ Viknu. Lori otvori oči „Ja sam vegeterijanka, ne jedem ni
miševe, ni ptice, a kad sam bila mala, bila sam alergična na ptice s plavim perjem.