Teče
reka Rabas između brda, šuma, livada i njiva. Žubori, šumi, negde utihne, na nekom
mestu kao da se njegova voda svađa sa kamenjem koje je prekrilo dno.
Sunce
se probija kroz lišće drveća i, evo - već nekoliko najupornijih zraka uronilo je
u rečicu, pozlatilo ribice i račiće i prozirna krila vilinog konjica koji je leteo
nad vodom.
Videli
lјudi da je dobro imati put pored reke pa ga i napravili.
Prolaze
putem kad idu u vodenicu, u susedno selo poslom ili na veselјe a i da se nađu sa
prijatelјima u teškim trenucima.
Putem
ide i daždevnjak u svom najlepšem crno-žutom odelu, a i zmija vijuga žureći u kamenjar.
Tu
su i srne koje sa srndaćem prelaze put da bi otišle u drugu šumu. Zastanu na putu,
osluškuju nešto, onjuše, zatrepću svojim krupnim očima, iz kojih kao da će svakog
trenutka kanuti suze, i odlaze dalјe.
Šuma
kraj puta sanja i smeši se u snu. Ptice se lјulјuškaju na grani. Šumske životinje
se pritajile.
Samo
leptir velikih šarenih krila, nečujno lebdi iznad cvetova kao da traži nešto. Dunu
vetrić. Šuma se trže iz sna, životinjice se pokrenuše, leptir pronađe cvet koji
je tražio i sklopi krila. Vetar nešto šapnu šumi, a ona zatrese lišćem. Ptice zacvrkutaše
na granama. Ču se žamor.
Od
cveta do cveta, od lista do lista, od grane do grane: "Šumska vila rodila kćerku!
Šumska
vila rodila kćerku!"
Orilo
se hilјadu glasića šumom. Pevalo se, veselilo. Dolete slavuj sa svojom porodicom
i kad ču za novost, upita: "Kako se zove?" Tad se setiše da maloj vili
treba dati ime.
Beli
jasenov cvet šapnu grani: "Neka se zove Jasenka, jer je ovde rođena."
Šapat
se pretvorio u žamor.
Svima
bi po volјi:Jasenka je lepo ime.
Teče
reka Rabas. Ribe, i velike i male, plivaju, iskaču iz vode, igraju se talasići govore
nešto jedan drugom, a žalosna vrba spustila grane do same vode da čuje kakvu to
tajnu talasići imaju.
I
čula je: "Rodio se vodeni duh! Rodio se vodeni duh!"
Radoznala
žalosna vrba zatrese svojom dugom zelenom kosom i upita: "A kako se zove beba?"
Rabas
ponosno zažubori: "Rabasko, draga vrbo, Rabasko, tako sam srećan!" Vrba
ništa ne odgovori, već samo uzdahnu a jato ptica polete.
Tako
se i u šumi i u reci proslavlјalo - zbog dve bebe: Jasenke i Rabaska.
Raste
mala šumska vila Jasenka. Raste i raduje se svemu što vidi, čuje, oseti. Razigrana,raspevana,
omilјena.
Peva
sa pticama i cvrčcima, plače sa malom bubamarom koja se izgubila. Pomaže pauku da
isplete mrežu. Pentra se uz stablјiku šumskog cveta da pozdravi pčelu koja iz polena
siše slatki sok. Bezbrižnu, nosi je leptir kad joj se prohte da leti.
Iz
prikrajka prate je nečije oči mračne i stroge.
To
je šumski vilenjak.
Smeška
se zlurado. Ne ume drugačije. Ne zna da se raduje. Svi ga se plaše i izbegavaju
ga.
On
to zna i drago mu je što je tako. Sam, neuznemiravan. Samo da nije onih brblјivih
ptica koje su savile gnezdo u blizini njegove pećine. Cvrkuću o lјubavi.
Pih:
lјubav! Važna je samo moć.
Tako
razmišlјa zli vilenjak i čeka da Jasenka poraste.
Uzeće
je za ženu.
Da
Jasenka ne bi pristala, o tome ne misli, jer ko bi smeo i da pomisli da se suprotstavi
njemu,koji je najstrašnije biće u šumi.
Trudiće
se da ona, kad postane njegova žena, bude okrutna kao i on. I zla, bez osmeha.
To
će biti prava stvar. Ovakva kakva je nije ono što on želi. Video je kad je pomagala
jednoj maloj lјubičici da otvori latice. Dobrota je najveća glupost. A on,prepun
mržnje i zla izlečiće je od dobrote i plemenitosti.
Sa
takvim mislima, zli vilenjak se povuče u tamu svoje pećine.
Rabasko
je bio nestašan vodeni duh. Skakao je sa kamena na kamen, sa grane na granu, sa
grane u vodu. Plašio je ribe i račiće, oponašao žubor vode kad bi Rabas presušio
pa su lјudi prolazeći putem, u čudu vrteli glavom i krstili se.
Topao
dan. Ni daška vetra, a lišće na vrbama treperi. To Rabasko plete vrbinu zelenu kosu.
Smenjivali
se dani i noći. Smenjivala se godišnja doba. Iza duge zime dođe proleće. Jasenka
je trčala šumom. Sneg se topio i prvo prolećno cveće je pozdravlјalo malu šumsku
vilu. Jasenka, razdragana doskakuta do ivice šume.
Rabasko
se baš lјulјuškao na vrbinom listu, kad ugleda Jasenku. Iznenađen i ushićen, on
kliznu sa vrbinog lista u Rabas.
Talasići
se nasmejaše, a ribe se zagnjuriše u vodu.
Rabasko
još jednom pogleda, protrlјa oči, ali Jasenka je još uvek bila na ivici šume.
I
njeno srce je brzo, brzo kucalo, a znala je i zašto: zalјubila se.
Poželela
je da polјubi svaki cvetić, svaku travčicu.
"Ovo
je žena mog života!" pomisli Rabasko.
"Sve
ću učiniti da bude moja zauvek!"
Šuma
je znala a znao je i Rabas da je sve uzalud. Ljubav između šumske vile i vodenog
duha je nemoguća.
Jasenka
i Rabasko su se gledali a u šumi je vladala pometnja.
Jasenkina
majka je primila poruku od zlog vilenjaka da on želi da Jasenku uzme za ženu i da
misli da će njegova želјa biti ispunjena jer on je najbogatiji u šumi i ima najveću
i najmračniju pećinu.
Vila
je bila očajna.
Sovi,
koja je poruku donela i čekala odgovor, rekla je da će uskoro odgovoriti jer mora
o tome da obavesti Jasenku.
Svi
Jasenkini prijatelјi bili su tužni.
Utom
se pojavi Jasenka skakućući i pevušeći.
Nešto
lepo se dogodilo maloj vili: zalјublјena je, to se vidi.
Majka
joj priđe, zagrli je i polјubi.
"Imam
nešto važno da ti kažem." reče majka, ali Jasenka brzo reče:
"Mama,
ja sam se zalјubila i hoću da se udam za Rabaska!"
Majka
poblede. "To je nemoguće, dete moje! Nikad se šumska vila nije udala za vodenog
duha!"
Jasenka,
do maločas srećna, zaplaka: "Ali, ja samo njega hoću,mama!" Majka nije
znala šta da kaže. Najzad tiho reče:
"Moraš
se udati za zlog vilenjaka. Poslao je poruku i želi da mu budeš žena. Nјemu niko
ne sme da se suprotstavi."
Ne
govoreći ni reči polako su majka i kćerka išle kući.
Jasenka
i Rabasko su se svakog dana zalјublјeno gledali i priželјkivali da se dogodi čudo
i da oni vežu svoje živote.
Jednog
dana, sunce gledajući dvoje zalјublјenih, odluči da im pomogne:
otopi
sneg u brdima, Rabas nadođe i voda preli put i dođe do ivice šume. Rabasko stiže
na talasiću do Jasenke koja je sedela naslonjena na mladu travku, uze je u naručje
i odnese u svoj dom.
Tu
bi priči bio kraj, ali evo zlog vilenjaka, koji je sve video, jer je pratio Jasenku.
To
što je video bilo je nešto što nije mogao da shvati i on posta još mračniji ćutlјiviji.
Vratio
se u svoju pećinu i nikad ga niko više nije video.
A
Jasenka i Rabasko!? Dobili su blizance: sina Jasenka i kćerku Rabasku.
Baš
ove jeseni polaze u prvi razred.